Izdvajamo

Pise: Semira Jakupovic

Masuci evo odlazi jos jedno ljeto

I oprasta se s dugim ljepljuvim danima

I zvjezdama sto trepcu slabim sjajem

I odlaze na pocinak

I vrucim, znojnim satima sa mirisom omore

Septembar

Evo, na nasa vrata

Razdragano kuca

Voce puca od plodova

I slatke vreline

U sjecanje dopiru

Mirisi sljivovog pekmeza,

Te slatke mase

Sto djeca lizu sa prsta

I zavrsavaju s okusom kiselog kupusa

I usahlog koma

Iz sna me nevoljko bude

Tupi udarci sjekire

I najavljuju dolazak

Nepozeljne gosce zime

Nabuhle vode

Prave poplave i ruse negdje mostove ,

Slatki miris bostanove kore

Najavljivaju zimu

A ljeto odnosi svu tu toplinu

I oduzima nam jos jednu bajku

U kojoj “bijase jednom jedno ljeto…”

Do mene dopiru skolska zvona

I mirisi novkopljenih knjiga

Sto cuvaju tajne o svijetu od iskona

I polako otvaraju put u novi svijet

Dok

Septembar I dalje radosno siri svoja krila

I suncu baca prasinu u oci

Grohotom se smije njegovoj nemoci

Dok lisce pravi cilim ogoljeloj zemlji

I pjeva pjesmu prirodi u cast.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.