Izdvajamo

 Centralna bajramska svečanost u Kozarcu održana je u Šehidskoj Džamiji Kamičani, a svečanost je predvodio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mr. Amir ef Mahić.

 Dvorište Šehidske džamije ispunili su vjernici iz Kamičana i drugih džemata ali i oni kozarčani koji žive širom cijelog svijeta. Oni su došli da bajramsku radost podijele u svojim džematima, kućama, sa familijom, komšijama i prijateljima.

Bajram počinjem sa podjelom bajramskih paketića, kod nas popularno nazvano "Podjela halve".  Podjela halve u Kozaračkim džematima je prisutna više stoljeća i to je ono specifično za ovaj kraj. Naše majke potrudile bi se da pripreme halvu po kojoj mirišu sve mahale i kozarački sokaci. Došla su druga vremena.

Prvo odlazim u svoj džemat Alići-Softići, par fotografija.

Zatim žurim  u Kamičane, znao sam da će tamo biti puno raje, ali sam se iznenedio, bilo ih je puno više nego sam se nadao. Fantastična slika ovo se ne viđa svugdje.

 Uskačem u sredinu kruga i fotografišem sve što vidim. Strah me da nešto ne propustim. Nadam se da će ovakvih fotki u buduće biti još više. Fotografije koje nisu ovdje postavit ću na Facebook.

U povretku kući svratih kod komšinice Halime. Ona čeka Akšam učeći Kur'an.

Pred Akšam odlazim u džemat Trnopolje gdje su mladi ovog džemata pripremili iftar za omladinu. Priča mi Mujaga ef Delić kako su mladi, iz njegovog džemata, vrijedni, složni i ponosan je na njih. Omladinski iftar je svake godine zadnji dan Ramazana i oni se cijeli mjesec pripremaju i dogovaraju za tu zadnju noć mubarek mjeseca.

Takođe mladi hvale svog imama i pričaju da je on, Mujaga ef. uveliko zaslužan za ovu slogu, drugarstvo i kako mu nikad nije teško sa njima raditi, pomagati.

Ovdje je iftar nekako posebno svečan, radostan jer ispostilo se, sutra Bajram.

Sabah namaz je klanjan u džamiji.

Amir ef Mahić je svim kozarčanima ovdje u Kozarcu, prijedorčanima i onima koji žive u inostranstvu čestitao Bajram, sa željom da ostanu vezani za rodni kraj i da budu saosjećajniji jedni prema drugima kako bi uzvišenom Bogu bili draži i bliži

Poslije klanjanja Bajram namaza i čestitanja, uputili smo se prema Šehidskim mezarlucima, gdje su pristizali kozarčani iz ostalih džemata. Imami svih džemata IZ Kozarac proučili su Jasin i dovu za Šehide. Nebih se bavio brojkama posjetioca, nadam se da fotografija kaže sve.

GOVOR GLAVNOGA IMAMA
RAMAZANSKI BAJRAM 1437.
U ime Allaha Milostivog Samilosnog.

Hvala Allahu, našem Gospodaru i Vladaru. Salavat i selam neka su na Muhammeda, alejhisselam, na njegov rod i ashabe, na naše merhume i šehide!
Braćo i sestre!
Allahovom voljom i milošću Njegovom dočekasmo još jedno bajramsko jutro u kojem se okupismo na ovim našim šehitlucima sa željom da svoju plemenitu braću i sestre obiđemo. Ovdje dođosmo da ih u ovom blagoslovljenom danu poselamimo i Fatihom našom počastimo. Dođosmo da u ovom plemenitom naselju njihovom duše njihove osjetimo, da se njihovih likova podsjetimo, da suzu nad kaburima njihovim pustimo. Dođosmo, jer to svojom obavezom shvatismo.
Dragi naši šehidi!

Ovoga jutra želimo da se majkama vašim zahvalimo što vas rodiše, što vas cijeli vaš život paziše, što vas ovoj plemenitoj Bosni pokloniše, što vas oplakivati ne prestadoše, što vas dovom spominjaše dok se s dušom ne rastaše. Neka vas Uzvišeni Allah, drage majke šehida naših nagradi i neka vas sa sinovima i kćerima vašim u vječnom džennetu sjedini.

Ovoga jutra želimo i da se vašim očevima zahvalimo što vas sa mukom podigoše, što nad vama bdješe, što vas čašću i poštenju podučiše, što bol za vama u grudima nosiše, a prkosno podignutog čela dunjalukom prohodiše. Neka vas Uzvišeni Allah, dragi očevi šehida naših nagradi i neka vas sa sinovima i kćerima vašim u vječnome džennetu sjedini.

Ovoga jutra želimo da se i djeci vašoj zahvalimo što vaš gubitak strpljivo podnesoše, što jetimsku bol u osvetu ne pretvoriše, već se borbi za pravdu predadoše, što zaboravu vašu smrt ne prepustiše, što se s ponosom vas sjećaju, a ubice vaše dunjalukom proganjaju. Neka vas Uzvišeni Allah, draga djeco šehida naših nagradi i neka vas sa očevima i majkama vašim u vječnome džennetu sjedini.

Ovoga jutra želimo da se Uzvišenom Allahu zahvalimo što nas učini porodicama šehidskim, što nam dade da budemo ubijani, a da ubice ne budemo, što nam dade da gradimo, a ne da rušitelji budemo, što nam dade da od komšija naših proganjani budemo, a ne da mi svoje komšije iz kuća i naselja njihovih progonimo, što nam dade da ovu plemenitu Bosnu volimo, a ne dade nam da se protiv države u kojoj živimo borimo, što nam dade da plemeniti bošnjački rod čuvamo, a ne dade da se tuđinskim narodom nazivamo, što nam dade da se za istinu zalažemo, a ne dade nam da lažima svoju djecu trujemo, što nam dade da se jedino Njemu molimo, a ne dade da u zabludi živimo.

 Hvala ti, Gospodaru naš! Od plemenitih Ti si Najplemenitiji, od milostivih Ti si Najmilostiviji, od velikih Ti si Najuzvišeniji! Molimo te, Gospodaru naš, da naše šehide počastiš ljepotama budućega svijeta koji su već okusili, da ih džennetskim stanovnicima učiniš, a da nas osnažiš, da nam hrabrosti podariš, da nas na Putu Svome učvrstiš, a da dušmane naše ili na Pravi put uputiš ili ih žestokom kaznom oba svijeta kazniš! Amin!

Dolazim kući, a moje komšije došli da mi čestitaju Bajram. Ove posjete me nekako posebno obraduju.

Već u 9.00 sati sam u Domu za starija lica „Enea“ u Kozaruši. Glavni imam IZ Kozarac treba da dođe da ih obiđe. Raduju se Bajramu i posjeti glavnog imama Mr.Amir ef Mahića.

Nismo dugo čekali. Imam je poselamio sve stanovnike razgovarao sa njima. Direktor Forić se zahvalio, u ime svih stanovnika, na posjeti i izrazio nadu da će ovakvih posjeta biti i sljedećih Bajrama

Stanovnicima doma je, u 12.00 sati, priređen Bajramski ručak.

Ostatak prvog dana Bajrama proveo sam sa familijom, komšijama i prijateljima.

Još jednom:
Svim muslimanima svijeta upucujem iskrene cestitke

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Nijaz-Caja Huremović

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.