Izdvajamo

 

Agencija MINA u cijelosti prenosi saopćenje Udruženja ilmijje Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini, povodom poziva upućenog glavnom imamu Medžlisa Islamski zajednice (MIZ) Kozarac hafizu Amir-ef. Mahiću na saslušanje u Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) RS.

"Nažalost, ponovo se, po ko zna koji put, suočavamo sa mržnjom i političkom nekorektnošću aktuelnog režima bosanskohercegovačkog entiteta RS prema Bošnjacima muslimanima i njihovim vjerskim predstavnicima.

Povod je nekoliko nesmotreno izgovorenih rečenica na hutbi imama Amir-ef. Mahića, održanoj 27.1.2023. godine u Kozarcu, što je izazvalo negodovanje kod dijela pripadnika pravoslavne vjeroispovijesti.

Hafiz Amir-ef. Mahić je već u svojoj sljedećoj hutbi uputio javno izvinjenje svima čija je osjećanja, nenamjerno, povrijedio. Mislili smo da će se stvar i završiti na tome, jer se nesporazumi među ljudima rješavaju na taj način. Rijaset Islamske zajednice je također istakao svoju jasnu opredijeljenost i ukazao na nužnost veće senzibilnosti u javnom diskursu.

Očekivalo se da će to biti zapaženo i poštovano i da će se stvar završiti na tome. Nažalost, nije, kao i mnogo puta ranije.

Govor imama Mahića bio je obrednog karaktera i kao takav se ne može inkriminirati. On je vršio vjersku službu. Nije zagovarao, ni tada, ni ikad prije, nasilje ni mržnju prema drugome, nije pozivao na zlo. Želio je ukazati na zloupotrebu vjere u nečasne svrhe.

Vlasti bosanskohercegovačkog entiteta RS nisu uzele u obzir činjenicu da je ovo bila reakcija na konstantnu diskriminaciju Bošnjaka na području tog entiteta, a pogotovo u obrazovnom sistemu, nego pokušavaju izvrćući činjenice taj teret prebaciti na one koji su diskriminisani.

Bošnjaci ne prihvataju da njihova djeca u obrazovnom sistemu, koji bi morao biti sekularan, izučavaju i obilježavaju ono što nije njihova ni vjerska i kulturna tradicija.

Hafiz Amir Mahić od malih nogu suočava se sa tim i svakodnevno, posvuda oko sebe, gleda posljedice zloupotrebe i fanatičnog nametanja drugačijih uvjerenja. On i svi drugi imami u bosanskohercegovačkom entitetu RS.

Djeca koju uče u mektebu i u školi se permanentno suočavaju s tom zloupotrebom.

I ovog puta, bojeći se sklada među ljudima i vjerskim zajednicama u našoj zemlji, protiv imama Mahića političku hajku i medijsku oluju su pokrenuli mediji i političari.

Epilog je: promptni poziv imamu na saslušanje u MUP RS - 'zbog osnova sumnje da je izvršio krivično djelo (KD) javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje'!

Dotični MUP nikada nije reagirao na svu silu stvarnog i gromoglasnog podsticanja nasilja i mržnje, koje dugi niz godina provode režimski mediji i politike, šireći mržnju, destabilizirajući društvene prilike, proizvodeći nezdravu atmosferu i kidajući veze među ljudima u našoj zemlji.

Podsjećamo da je entitet RS politička tvorevina u kojoj je ubijeno nekoliko desetina imama na najsvirepiji način. Islamska zajednica i imami se u ovom entitetu svakodnevno suočavaju s aparthejdom nad muslimanima. Ta tvorevina, nažalost, nastavlja funkcionirati na tom fonu, ohrabrena šutnjom civiliziranog svijeta.

Nažalost, svijet je dozvolio da se u srcu Evrope razvije entitet koji je zasnovan na očevidnom aparthejdu i netoleranciji.

Udruženje ilmijje također želi naglasiti kako čvrsto stoji uz glavnog imama Medžlisa islamske zajednice Kozarac hafiza Amira Mahića, i poziva međunarodnu zajednicu i domaće političke aktere da najozbiljnije preispitaju pitanje odnosa prema Bošnjacima i njihovoj diskriminaciji na području bosanskohercegovačkog entiteta RS", kaže se u saopćenju Udruženja ilmijje.

(MINA)/preporod.info

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.