Izdvajamo

Na suđenju trojici bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), svjedok Tužilaštva BiH je govorio o ubistvu njegovog brata počinjenom u naselju Barakovac kod Kozarca.

Svjedok Mure Velić je kazao da je za vrijeme rata živio u Njemačkoj i da je u Kozarac došao 1998. godine. Izjavio je da njegov brat Himzo Velić nije preživo rat i da se kasnije raspitivao za njegovu sudbinu.

“Narod priča da je naišla vojska i da je ranjen. On je rekao: ‘Komšija, što si me ranio?’, i onda je ubijen na stolici. To su pričali, ja nisam bio tu. Od više osoba sam to čuo, od brata Ferida – on je prošao kroz sva ta pakla. Čuo sam da je pred kućom ubijen, a drugi govore da je kod kuće Bešića…”, ispričao je Velić.

Tijelo brata, kako je rekao, pronašao je komšija Samir Alukić.

Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljan su optuženi da su od kraja maja do polovine augusta 1992. godine, kao pripadnici VRS-a, učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor.

Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.

Optuženi Vlasenko se tereti i da je iz logora Trnopolje odveo trojicu civila bošnjačke nacionalnosti, od kojih je jedan ubijen.

Suđenje se nastavlja 3. marta.

BIRN

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.