Izdvajamo

Udruženje Prijedorčanki „Izvor“ danas je u Prijedoru organizovalo okrugli sto na temu "Efikasnost rada grupa samopomoći sa ljudima koji su preživjeli ratne traume". Na okruglom stolu, koji je održan u prostorijama Hotela Prijedor, učestvovali su predstavnici mnogih domaćih i međunarodnih organizacija koje se bave takvom vrstom podrške ili su na bilo koji način uključeni u rad sa žrtvama koje su preživjele ratne traume.

"Ovo je prilika da prezentujemo naš rad kroz jedan izvještaj koji smo uradili zadnjih nekoliko mjeseci a radi se o istraživanju koje smo proveli sa različitim osobama koje su bile dio grupa samopomoći ili individualnih terapija koje provodimo sa osobama koje imaju takve potrebe", istakla je Seida Karabašić iz Udruženja "Izvor" te dodala kako je cilj Okruglog stola da se sa stručnjacima za mentalno zdravlje podijele iskustva koja su stečena kroz rad Udruženja, da se razgovara o prednostima grupa podrške, i u skladu s tim zajedno daju preporuke za dalji rad.

Ambasada Švicarske već duži niz godina pruža podršku Udruženju Prijedorčanki "Izvor" iz Prijedora u njihovim projektima psihosocijalne i logističke podrške svjedocima u procesima ratnih zločina.
"Ovo se radi u okviru jednog šireg programa podrške suočavanja s prošlošću Bosne i Hercegovine jer smatramo da utvrđivanje istine, kao i podrška i pomoć svjedocima koji doprinose utvrđivanju istine znači mnogo za proces pomirenja" kaže Haris Lokvančić, službenik Ambasade Švicarske u BiH.


Udruženje Prijedorčanki „Izvor“ od vremena svog osnivanja, u prvim postratnim godinama, pa sve do danas realizovalo je nekoliko projekata koji su bili usmjereni na pružanje tehničke i psihološke pomoći osobama koje su preživjele ratna dešavanja.
Radi se o osobama koje u sebi nose neizbrisiva iskustva iz prethodnog rata, koje su u ratu ostali bez svojih najmilijih, bili svjedoci ratnih zločina, prošli torturu logora, ili su bili direktni učesnici ratnih dešavanja a pomenuto udruženje nastoji pomoći pojedincima da lakše prebrode stresne situacije i traumu, te da savladaju tehnike kako da te situacije prevaziđu.

Tekst i foto: Emina Hodzic

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?