Izdvajamo

SANSKI MOST - Faruk Huzejrović iz Novog Naselja, nadomak Sanskog Mosta, jedan je većih proizvođača mlijeka na području ove općine i na svojoj farmi uzgaja preko 50 grla stoke, od čega 26 muznih krava.

Svoje poljoprivredno gazdinstvo osnovao je prije deset godina, kada se vratio iz Slovenije, gdje je dugo godina radio kao vozač.

"Nisam se pokajao niti jednog trenutka jer ovakav život ima brojne prednosti. Radeći kao vozač, malo vremena provodio sam sa ženom i djecom. Što se tiče zarade, možda sam više mogao zarađivati u Deželi, ali neke stvari se ne mogu kupiti novcem", kaže ovaj sanski farmer. Dodaje kako u poljoprivrednoj proizvodnji sudjeluje cijela porodica, njegova supruga, dva sina i kćerka, i kaže kako se od ove djelatnosti može lijepo živjeti, ali uz puno truda i odricanja.

"Najveći problem danas u poljoprivredi je naći radnu snagu, jer niko neće da se bavi ovim poslom. To se posebno odnosi na omladinu, jer mladi svoju budućnost vide isključivo u inozemstvu, iako mnogi tamo obavljaju mnogo gore poslove", dodaje Huzejrović.

Ističe kako na svome poljoprivrednom gazdinstvu godišnje proizvodi oko 120.000 litara mlijeka, te da, pored krava i bikova, drži stado od pedeset ovaca i živinu, a posjeduje i veći plastenik u kojem uzgaja povrtarske kulture.

Kaže kako sarađuje s mljekarom iz Gradačca i ističe kako su oni veoma korektni te da plaćaju uredno i na vrijeme.

Ovaj uzorni farmer ističe kako bi podrška države poljoprivrednicima morala biti konkretnija i snažnija.

Prema njegovim riječima, najveći problem je stara i dotrajala mehanizacija, a poljoprivrednicima je teško da u modernizaciju opreme izdvoje znatnija sredstva.

"Zatim, državni podsticaji za poljoprivrednike su vrlo mali i što je najgore, ne isplaćuju se redovno, tako da se ništa ne može planirati. Također, kako bi preživjeli i zakrpili rupe, poljoprivrednici su primorani da svaštare i bave se različitim vrstama poljoprivredne proizvodnje i sve to odvlači sredstva i energiju", dodaje on.

I pored svih poteškoća, Huzejrović kaže kako njegova porodica od poljoprivrede sasvim solidno živi i uvjeren je kako u domaćem agraru ima budućnosti ukoliko se vrijedno i strpljivo radi.


Nezavisne

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.