Izdvajamo

 

Arat Semillah, 20-godišnji afganistanski izbjeglica, sahranjen je u bosanskom gradu Prijedoru. Nakon što su našeg pomoćnika Nihada kontaktirali njegovi rođaci koji su ga tražili ili Njegovi posmrtni ostaci, naš pomoćnik Nihad je kroz istraživanje, kontakt sa lokalnim stanovništvom i uz pomoć vlasti uspio pronaći njegovo tijelo i suorganizovati zabavu Gotovo. Arat je samo jedna od mnogih žrtava koje tvrđava Evropa ima na savjesti: srušio se u rijeku Save između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

"Na sahrani je bio prisutan njegov rođak iz Njemačke. Ranije sam saznao da je Arat vlasti sahranjen od strane vlasti na Srpskom pravoslavnom groblju - bez uobičajenih vjerskih svečanosti. Zahvaljujući saradnji i dijalogu sa vlastima i imamima uspjeli smo da Arat dobije islamski ukop u Prijedoru", javlja naš pomagač Nihad.

"Sad bar Aratova majka zna da ima sahranu, ima grob sa njegovim imenom i njeno srce je još tužno, ali bar malo mirnije - sa više jasnoće i sigurnosti", rekla je Aratova rođaka, koja je govorila za sahranu stigla iz njemačkog U redu.

Nihad je ove godine i posljednjih godina radio na nekoliko slučajeva smrtnih slučajeva na balkanskoj ruti. Nekoliko priča o poginulima i nestalima duž spoljnih granica EU već je bilo dio našeg rada u Austriji.
Ostajemo u toku, ne zaboravljamo ljude!

FB SOS Balkanroute/ foto: Nijaz-Caja Huremović

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic