Izdvajamo

Novi Zakon o sigurnosti saobraćaja BiH, nakon parlamentarne procedure, ovih bi dana trebao početi sa primjenom. Njime su uveliko pooštrene kazne za sve prekršaje.

 Cilj je smanjenju broja nesreća sa smrtnim ishodom. Sa njegovom primjenom vidjećemo da li je ovakav pristup zaista učinkovit, te da li sigurni i oprezni vozači lošim putevima mogu doprinijeti poboljšanju statistike.

Saobraćajne nesreće, povrijeđeni, poginuli.. iz dana u dan sve strašnije slike, sve tragičniji događaji. BiH u narednim danima očekuje novi zakon o sigurnosti saobraćaja, ali putevi, autoputevi,drumski, magistralni, ostaju isti. Kazne za prekršaje mnogo veće.

Za prekoračenje brzine predviđene su kazne od 400 do 1.000 KM. Isto toliko možete platiti ukoliko odbijete alkotestiranje ili vam policajac izmjeri više od 1,5 promila alkohola u krvi. Ako je suvozač pijan, i taj ste luksuz dužni platiti - 40 maraka. Zaboravili ste zavezati pojas, za to su od sada previđene kazne od 100 do 300 KM, a iste novčane kazne predviđene su za korištenje mobilnog telefona tokom vožnje.

Nadležni novim zakonom žele smanjiti broj nesreća. Struka smatra da se tragedije na cestama smanjuju ulaganjem u infrastrukturu, a ne slovima na papiru.

''A prvi stub u toj priči je da moramo poboljšati infrastrukturu, moramo poboljšati tehničku ispravnost vozila, moramo riješiti problem zbrinjavanja stradalih nakon nesreća, da ne tražimo ljude po dva-tri dana i da imamo adekvatne informacije. Na takav način se Evropa i svijet bore'', kazao je Osman Lindov, profesor na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu.

A u BIH se jedina borba vodi u vezi sa foteljama. Svi pričaju o gradnji autoputeva ali to ide sporo. Magistralni i lokalni putevi tek pred izbore dobiju sloj asfalta. Na cestama smo do sada izgubili grad ljudi i dok nadležni zakonima pokušavaju umanjti broj nesreća građani se i dalje određenim dionicama voze na vlastitu odgovornost.

.6yka.com

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović