Izdvajamo

 

U požaru koji je vatrogascima Teritorijalne vatrogasne jedinice Prijedor dojavljen jutros, 17 minuta nakon ponoći, u cjelosti su izgorjeli krov i unutrašnjost kuće u vlasništvu Osmana Džamastagić (90) i Halide Džamastagić (83), mještana Raškovca.

Kako saznaje “Avazov” portal iz TVJ Prijedor požar je na kući, u kojoj se više ne može stanovati, ugašen jutros oko 3 i 35 sati.

Prema prvim i još nezvaničnim informacijama požar se na unutrašnjost objekata prenio s nestručno postavljenog dimnjaka.



Osman i Halida u požaru nisu povrijeđeni i noć su proveli kod komšija, porodice Gredelj koja im je pomogla u ovim teškim trenucima.

Džamastagići nemaju djece, imaju samo užu rodbinu na području grada, a prema Osmanovim riječima voljeli bi da se smjeste u ljetnu kuhinju koja se nalazi u dvorištu izgorele kuće i koju su vatrogasci uspjeli spasiti od vatrene stihije.

No, starcima koji žive od penzije u iznosu od samo 320 maraka za takvo nešto trebat će ipak tuđa pomoć, jer im je u požaru izgorila i ušteđevina, kao i lična dokumenta, garderoba, namještaj, bukavlno sve što su sticali godinama.



Računaju i na bilo kakvu donaciju koju do sada, mada su nekoliko puta podnosili zahtijev, nisu dobili.

Inače uviđaj o požaru jutros su obavili policijski službenici CJB Prijedor zajedno s protupožarnim inspektorom koji bi se trebao izjasniti o tačnom uzroku požaru.

Šteta na Džamastagića kući je totalna, a vlasnici danas nisu bili u stanju da se izjasne o visini materijalne štete.

Avaz.ba

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic