Izdvajamo

Padni - ustani. Padni - ustani. Padni....Ustani. Padni ustani

Trči...Hodaj...Skakući...Zapinji...Padni.....Puži....Ustani !!!

I šuti. Dobro je. Može biti i gore. Uvjek može biti gore...

Savij se, trpi...Sve dok ti šef ne zašije dovoljno peneza u jorgan a tebi Trpimir postane srednje ime. Šuti i trpi.



Dobro je. Može biti i gore. Uvijek može biti gore...

Kada kreneš po hljeb i mljeko ponesi koji fening više. Jutro je uvijek skuplje od večeri...

Al´ dobro je...Šuti...

Na zidu plača, pred nekim bankomatom,gdje uplate uvijek kasne...Šuti.

Zgužvaj onaj listić sa svojim nulama, baci u koš i idi dalje...

Samo idi dalje.

I šuti.

Sve prešuti...

Al´ otiđi nekad sa rajom na kahvu. Otiđi na dvije kahve.

I onda lupi šakom od sto: "Šta k´o reko...zeko rek´o !"

I nagovori im se.

Bit´ će ti lakše da sutra opet šutiš.....

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović