Izdvajamo

 

 Sutra počinje nova školska godina i apel vozačima da obrate posebnu pažnju na pješake u blizini škola.

Od dešavanja koja smo već bilježili izdvajamo: Mreža mladih MIZ Kozarac bila domaćin članovima Mreže BIH i dijaspore u okviru V susreta Mreža mladih  i obilježavanje 30.augusta međunarodnog dana nestalih osoba.

Naš Kozarčanin Emir Blažević je za svoje,kako on kaže Kozarčane koji su se vratili a i za ove rasute po bijelom svijetu koji svoj Kozarac nose u srcu i duši snimio novu pjesmu pod nazivom Kozarac i Kozarački kamen.
Ovaj predivni tekst sa melodijom je uradio naš Kozarčanin Besim Krkić a muziku je uradio sam Emir. Suad Bašić Suka je odsvirao gitare a harmoniku i master mix je uradio mladi Banjalučanin Dragan Gligorić Gliga.
Mnogi koji su je već poslušali kažu da je pjesma odlična,dirljiva i nostalgična pa poslušajte je i vi a naravno i podijelite je sa svojim prijateljima.

OFK Mrakovica u novu sezonu 2023/2024 ulazi sa mnogo entuzijazma. Glavni cilj je povratak u četvrtu Ligu.

Put ka tom cilju svakako će olakšati i nove Tribine koje su u izgradnji, a koje će omogučiti gledaocima da naše momke na terenu još više bodre i ohrabre u igri.

Prva faza, koja će biti finalizirana u septembru ove godine, obuhvata izgradnju tribina za oko 100 navijačkih mjesta koja će u velikoj mjeri doprinijeti daljem razvoju kluba.

Ova faza koštat će 34.000 KM, dok kompletan Projekat za tribine sa oko 300 mjesta iznosi oko 80.000 KM (prema predračunu iz 2022.)

Radove izvršava GP Unijat, a finansiranje jednim dijelom Federalno Ministarstvo (sa 20.000 KM), dok ostatak troškova snosi OFK Mrakovica.

Ovaj projekat nebi bio moguč i bez naših vjernih sponzora i donatora, kojima se ovim putem zahvaljujemo.


Predsjednik OFK Mrakovica Žerić Omer

Početkom augusta, na molbu Nihada Tadžića, upitali smo čitaoce poznaje li neko ženu sa slike. Priča mi Nihad da je žena sa slike često dolazila u logor Trnopolje i donosila hrane. Skoro svaki put je i njemu davala hrane, a nisu se pozavali. Kad je izašao iz logora poželio je da se zahvali ženi koja mu je pomogla kad mu je bilo najteže, ali nije znao ko je ta žena niti odakle je. Tako već 31 godinu on traži ženu velikog srca.

Isti dan, nakon objavljivanja slike, javlja mi se Jasmin-Kinez Mujkanović i kaže da je to njegova tetka Sebiha Mešić.
Zovem Nihada i kažem da smo našli ženu koju on traži. Nihad izgubljen, šuti ne zna šta da kaže.

Ove sedmice pita me da odemo u Ćelu kod Sebihe Mešić, žene koja je pomogla kad mu je bilo najteže u logoru Trnopolje.
Našli smo Sebihu u Ćeli zaseok Bastasi. Oboje su zbunjeni ne znaju šta da kažu.

Sebiha ima dva sina 6 unučadi svi su tu i danas su svi uzbuđeni. Unučad znatiželjni, nisu znali da je njihova nane pomagala u logoru, onoliko koliko Nihad priča.
Sad su ponosni na svoju nanu.

Sebiha priča da je pomagala koliko je mogla i nije gledala ko si kako se zoveš ili iz kojeg sela si. Jednostavno vidi nekog ko je u teškoj situaciji i pruži mu ono što je imala. U to vrijeme Nihad je bio u kritičnoj situaciji i njemu je svaki put dala hrane.

Ne smatra sebe posebnom ženom, jednostavno u tom vremenu pomagala je koliko je mogla. U logoru Trnopolje bili su njeni bratići i još puno familije.

Nihad evo već par dana ne spava, sva ta dešavanja iz 1992. vraćaju se. Ne zna kako da se zahvali ženi čije srce je veće od Kozaraćkog kamena.

Hvala Sebiha, hvala za svaku mrvicu kruha koju si pružila logorašima.

Dok smo tražili kuću od Sebihe Mešić ja sam koristio priliku da napravim koju sliku u ovom posebno lijepom mjestu, Ćela.

Slike i video sam pravio spontano jer jako slabo poznajem ovaj kraj.

Jedna slučajna

Danas na četvrtku puno manje raje, razlog je loše vrijeme, kiša.

Danas sam sreo Kemala-Kemu Dergića i njegovu suprugu Sadetu. Kažu da žive u Danskoj.

Mlade generacije ne znaju, ali stariji se sjećaju Keme i njegove harmonike. Sedamdesetih i početak osamdesetih on je bio poznati harmonikaš i svadbe, igranke, veselja... su bili posebno posjećivani gdje je on svirao.

Kaže da već 30 godina ne svira.

To je to za ovaj cetvrtak, a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremovic

Još samo ovo: Kada neko želi da vidi bilo šta ružno na tebi,
naći će već nešto. Onaj ko želi da vidi nešto
lijepo, naći će i on. Nije do tebe, do onoga je ko te
gleda. Oči zavisti, zlobe i mržnje vide jedno, oči
ljubavi i dobrote nešto, sasvim drugo.

 

 

 

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?