Piše: SEMIRA JAKUPOVIĆ

USNULI GRAD 

Klanjam ti se, usnuli grade
Ti, starče, s mukotrpnom prošlošću,
Sa licem djeteta
Što odišeš mladošću.

Klanjam se tvojim dimnjacima
Iz kojih se opet dim vije
Svakom tvom ponosnom čovjeku
Koji se od pogleda ničijeg ne krije.

Divim se tvojim  okrečenim šljivama
I živopisnim, pošumljenim  brežuljcima
I kamenu kozaračkom džinovskom
Koji te kao vjerni stražar čuva.

Klanjam se krovovima novim
Što prkosno paraju nebo  i oblake
Njivama istrijebljenim od korova,
Koraku neposustalom,
težem od olova.

Pozdrav herojskim srcima
Što se ne boje novih početaka
Onima što vjeruju u život
I nakon smrti i gubitka imetaka.

Klanjam ti se , moj rodni raju
Uspavanom u slasti novostečene slobode
Pred tobom s poštovanjem stojim
I pejzaže tvoje stihovima bojim

I želim da nikada više
Pepeo ne postaneš
I da u svojoj neuništivnosti
Dosljedan  ostaneš.

******Posveceno mom rodnom kraju

  SEMIRA JAKUPOVIĆ