Izdvajamo

 

Krajem ovog mjeseca u Prijedoru će se obilježit Dan bijelih traka i odati spomen ubijenima 1992. godine, među kojima je bilo i 102 djece. Kako je njihovim roditeljima danas u ovom gradu, šta im budi traume, te da li povratnici danas napuštaju ovaj grad zbog prošlosti ili drugih razloga pokušali smo saznati u ovom izdanju.
Povratnici u Prijedoru osjećaju sve veći strah i nesigurnost zbog veličanja ratnih zločinaca kao i sve većeg revizionizma ratne prošlosti te desničarskih organizacija koji negiraju zločine. Sve ovo, zajedno sa lošom političkom i ekonomskom situacijom dodatno otežava život povratnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Osim toga, spomenik ubijenoj djeci Prijedora nikada nije izgrađen što usporava suočavanje s prošlošću kao jednim od stubova tranzicione pravde i pomirenja. Povratnici gube nadu i ponovno odlaze iz Prijedora, ostavljajući za sobom prazne obnovljene kuće, a odlazak mladih naročito zabrinjava.

BIRN

 

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.