Izdvajamo

 


Tokom našeg nedavnog boravka u Osnovnoj školi Dositej Obradović, područno odjeljenje Čarakovo, primjetili smo zidove učionice osvježene lijepim motivima, jako ugodnim za dječije oko. Za prijatniji boravak u učionici ove obrazovne ustanove pobrinula se Sanela Behlić iz Čarakovo. Radoznalo smo je pitali o motivima i saznali dosta toga što ova vrijedna žena radi u interesu škole u Čarakovu. Uposlenica škole, majka je učenika osmog i trećeg razreda i član savjeta roditelja škole.

„Razgovarala sam sa učiteljicom Jovanom Končar i zajednički smo konstatovale kako bi bilo lijepo da se nešto nacrta na zidu. Rado sam preuzela tu obavezu, uz podršku đaka koji su osigurali neophodni materijal i tako su zidovi u razredu dobili novi, nadam se ljepši i prijatniji izgled“, ističe Sanela Behlić.

Ova izuzetno vrijedna žena, dosta je uradila u interesu škole i učenika Čarakova. Posebno naglašva angažman naših ljudi koji žive i rade daleko od zavičaja.

„Došla sam na ideju da sa poznanicima, roditeljima i našim ljudima koji žive i rade negdje u bijelom svijetu, uradimo nešto za našu školu u Čarakovu. Kupili smo ulazna vrata, promijenili nešto sanitarije, postavili sudoper i bojler. U razgovoru sa Zijadom Čanićem i Mirsadom Duratovićem zamolila sam ih da dobijemo lap top i tablet. Oni su to osigurali i donijeli u školu. Uz sve to, djeca naše škole su sa svojom učiteljicom Jovanom Končar, prikupili dosta didaktičkog materijala i donirali našoj bolnici, odnosno djeci koja se liječe na odjelu pedijatrije. Svake godine se angažujemo kako bi djeca naše škole dobila i novogodišnje paketiće“, kaže Sanela Behlić.

Nekom drugom prilikom sazna ćete nešto više i o drugim aktivnostima Sanele Behlić iz Čarakovo. Na porodičnom imanju radi dosta zanimljivih i korisnih stvari.

Senudin Safić /Mojprijedor.com

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic