Izdvajamo

 

Ovo je zadnji četvrtak u 2023. godini i zati ide čestitka za narednu 2024. godinu.

Svim našim čitaocima, posjetiocima stranice, u idućoj 2024. godini želimo puno zdravlja, sreće, uspjeha i ljubavi.

SRETNA VAM NOVA 2024. GODINA

Kozarac.eu Team

Dok sam bio kod Denijala Mujkanovića i snimao priču o njegovom organskom gnjojivu od ovčije vune "Štabaa", slikao sam i njegova dva sina mlađi Muhamed i Ermin sa konjima. Ermin mi priča da oni vole konje, vole da jašu i ova dva konja su za hoby.

Ova sedmica po kalendaru trebalo bi da bude sankanje i skijanje, ali vrijeme ja takvo da poljoprivrednici oru njive koje nisu stigli ranije uzorati.

U džematu Gornji Jakupovići radovi na musali su, iz opravdanih razloga, usporeni. Takođe poziv mještanima da finansijski pomognu završetak radova na musali.

Safeta Mahmuljin, ja je zovem Tito, sa svojom porodicom Nju sam našao na jednoj svečanosti, ispraćaj mlade koja se ove sedmice udala. Safeta trenutno bude u Domu ENEA u Kozaruši. Njoj želimo puno zdravlja, a uz zdravlje dolazi i sreća, iste želje za njenu porodicu.

Slučajan susret sa Sadom Forić i njenom unučad.

Danas na četvrtku jako puno raje. Od 2019. godine nija nas ovoliko bilo na zadnjem četvrtku u godini.

 Danas je, u organzaciji "Odjela za brak i porodicu" bila i kolačijada.Prodaja domaćih kolača je za potporu rada î djelovanja odjela i Islamskí kulturni centar Kozarac. Već za sat vremena sve je podjeljeno.

Danas uz maslenicu veliki oval suhog mesa i suđuke.

To je to za ovaj cetvrtak, a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremovic

Još samo ovo: Leti ptica letiš ti, za pticu se zna, a šta ćeš ti

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.