Izdvajamo

Piše: Drago Perkovic

"Usprkos svemu zivim kao drugi ljudi, koji su bez mog biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri..''
Poželih...juče...preključe...ili u nekom od prošlih dana...umjesto nebuloza koje čitam..o cijepanju...o razdvajanju..o razlikama..o nepremostivim mostovima..jedan momenat iz Omarske..i jedini..kada smo, siročići, prokuhavali maslačak i nesto trnja po stoti put..u mješavini prljave vode i ulja ...u nekakvom sklepanom i primitivnom ' koheru ' i kada smo uživali pijući taj nas 'čaj' možda i više nego Engleska aristokracija uživa pijuckajući svoje ..sa mlijekom , komplikovanim alkaloidima i rijetkim biljem..poželih ga jer nas je...možda po poslednji put u nasim životima...onako

bezimenih...bezvrijednih..mučenih i napaćenih..nije zanimalo ni ime...ni vjera..ni pogledi u svijet..ni politika..jedan jedini momenat kad nismo znali za diobe jer ih nismo ni htjeli....kada smo bili...obični LJUDI..kad su nam obraćanja Bogu i molitve bile zajedničke..kada smo samo voljeli , željeli, i htjeli nešto toplo..zajedničko...k'o majčino krilo..juče...preključe...ili u nekom od prošlih dana zgadili su mi se pojedini..a k'o fol dragi moji....i ne znam kako dalje s njima..ne zanima me kako će oni..moja obraćanja..

Sva pisanja koja pišem...sve postavke koje stavljam i koje cu stavljati...a vi ste, mili moji, mali da bi me obeshrabrili...još manji da bi me zaustavili..upućene su LJUDIMA medju nama..onima koji su...i onima koji ce biti..možda i nekakvoj budućnosti .. ja i živim u toj suludoj nadi da ce dobro nadjačati zlo...u silnom i evo, predugom nadmudrivanju...jer je ona..ma koliko mršava i slabašna bila..za sve nas. poslednja koja umire...bio ja primitivan ili ne..pismen , nepismen il' samo polupismen...mali sam..isto kao i vi...griješim...kao i vi..

Mali sam ustaša...mali balija...i mali četnik..mali sve...ja samo ne pljujem čovjeka do sebe..ni ime mu...ni opredjeljenje...ni vjeru..ni ćaću kao ni mater..i ne lažem vas...kao sto vi lažete mene..ne priklanjam se stranama...nesvrstan nažalost....Ljubijanac...Briševljanin..Starorječanin..Kozarčanin..Čarakovac..Bišćanin..Prijedorčanin..i Bosanac sam sam za sebe..ne dozvoljavam sebi da mi neko... da nekom...titram i gladim jajca...ako dočekam sutra...želja mi je da znam...da vidim.. da su kažnjeni oni koji su počinili zločine..da...ako dodjem..opet sretnem LJUDE..onih crnih ledja i bijela stomaka..ili ne sretnem nikoga...

Da posjetim groblja i zapalim svijeće za sve one nevine i dobre duše..znane i neznane..za sve one koji me ne napuštaju svih ovih godina..kao sto ne napuštaju ni vas..a pljujete ih..da ovako jednostavan...čak priprost...i u mislima i u nakanama...jos uvijek.. prepisujući i kopirajući ove životne lektire ...od sviju vas...i niotkoga...konacno upoznam Bosnu kakva treba biti...kakva je i bila..i kakva može biti...da je nas..kakvi bi mogli da budemo...a bukvani kakvi jesmo..nećemo i nismo..E, moj narode...

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ