Izdvajamo

27. januar se obilježava kao Dan holokausta u cijelom svijetu.

U Londnu je održana komemoracija za žrtve genocida u drugom svjetskom ratu, te Bosni, Kambođi, Darfuru i Ruandi.
Povodom ovog dana, Semira Jakupović je napisala jednu lijepu pjesmu.

PURPUR SEMIRA JAKUPOVIĆ

U jednom danu

Sruši se svijet koji dugo gradismo.

Prozračno

plavo nebo

Parale su granate

Kao suvišnu staru haljinu.

U glavi košmar

Miješaju se dvije slike

Ljepotu vatrometa

Zamijeniše purpurne boje

I mirisi baruta.

Ljepotu ljetnoga pljuska

zamijeni suluda igra

pucnjave i metaka.

I mirisi ljeta

Pomiješaše se

S okusom

Ustajale krvi i ljudskoga mesa.

U jednome danu zatvori lattice svaki cvijet

I sruši se svijet koji dugo gradismo.

Uzalud su se uplašene usne micale

Riječi teške su ubijale

i molitve nisu odslušane.

Otvori se dno abeza

Neko ljudska srca izreza

Da pate bez prestanka.

Ljudi se u

čudu pitaše,

“Da li nas to stiže kijametski dan

Ili je ovo samo san

Iz kojeg se želimo što prije probuditi?.”

I nakon mnogo ljeta

Još žrtve prebrojavamo

Nada nas napušta

Mnogima trag se gubi

I ništa o njima ne znamo

U san nam dolaze

Humke su još tople

Suze se još nisu osušile

Crveno nas ne podsjeća na ljubav

Nego na krv,

Na nepovratne gubitke

Purpor

I umor

I tih, a gromak šapat

Ne ponovilo se……

****Posvećeno svim žrtvama genocida u BiH i širom svijeta.

Dug nas živih prema mrtvima je nezaborav.

Da se više nikada nikome ne ponovi.******

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic