Izdvajamo

27. januar se obilježava kao Dan holokausta u cijelom svijetu.

U Londnu je održana komemoracija za žrtve genocida u drugom svjetskom ratu, te Bosni, Kambođi, Darfuru i Ruandi.
Povodom ovog dana, Semira Jakupović je napisala jednu lijepu pjesmu.

PURPUR SEMIRA JAKUPOVIĆ

U jednom danu

Sruši se svijet koji dugo gradismo.

Prozračno

plavo nebo

Parale su granate

Kao suvišnu staru haljinu.

U glavi košmar

Miješaju se dvije slike

Ljepotu vatrometa

Zamijeniše purpurne boje

I mirisi baruta.

Ljepotu ljetnoga pljuska

zamijeni suluda igra

pucnjave i metaka.

I mirisi ljeta

Pomiješaše se

S okusom

Ustajale krvi i ljudskoga mesa.

U jednome danu zatvori lattice svaki cvijet

I sruši se svijet koji dugo gradismo.

Uzalud su se uplašene usne micale

Riječi teške su ubijale

i molitve nisu odslušane.

Otvori se dno abeza

Neko ljudska srca izreza

Da pate bez prestanka.

Ljudi se u

čudu pitaše,

“Da li nas to stiže kijametski dan

Ili je ovo samo san

Iz kojeg se želimo što prije probuditi?.”

I nakon mnogo ljeta

Još žrtve prebrojavamo

Nada nas napušta

Mnogima trag se gubi

I ništa o njima ne znamo

U san nam dolaze

Humke su još tople

Suze se još nisu osušile

Crveno nas ne podsjeća na ljubav

Nego na krv,

Na nepovratne gubitke

Purpor

I umor

I tih, a gromak šapat

Ne ponovilo se……

****Posvećeno svim žrtvama genocida u BiH i širom svijeta.

Dug nas živih prema mrtvima je nezaborav.

Da se više nikada nikome ne ponovi.******

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?