Izdvajamo

 

Pjesma je osvojila 3. mjesto na takmicenju za najbolju ramazansku i bajramsku pjesmu, koje svake godine organizuje Kulturno udruzenje "Musa Cazic Catic" Odzak/ Minhen,

Sretna sam sto je u jakoj konkurenciji izabrana i visoko rangirana i moja pjesma, posvecena sjecanju na moju porodicu I komsiluk, rodni Kozarac I dzematsku Kalatsku dzamiju vezanu za moje djetinjstvo I mladost.
Hvala kozarac.eu, tebi Nijaze na velikodusnoj zelji da promovises nas Kozarac, te svim posjetiocima ove stranice na nesebicnoj podrsci koju mi dajete,

Ovom prilikom cestitam svim ucesnicima konkursa, te nagradjenim autorima.
Unaprijed hvala svima vama koji nadjete vremena za citanje u ovim mubarek danima.

Veliko hvala Kulturnom udruzenju "Musa Cazim Catic", uvazenom ziriju, te predsjedniku udruzenju Huseinu Huski Ismailovicu na ogromnom trudu i utrosenom vremenu za organizzciju ovakve vrste konkursa, koji nam svake godine uljepsava dane Ramazana I Bajrama.

Zelim vam svako dobro!

Ramazan Serif Mubarek Olsun

Semira Jakupović

MIRISI RAMAZANSKIH NOĆI

Spušta se suton
Na mahale kozaračke
Osjeća se miruh suhe trave
Milost je spuštena na nas
Dobili smo još jedan
od dragoga Allaha dar
Dok čekamo
U zdravlju i veselju
Još jedan iftar

I sve trepti u uzbuđenju nekom
Dok čekamo kandilje
Sa Kalatske džamije
Mirišu lepinje ramazije
Iz Behzine pekare
Zamirisala halva
iz materine kuhinje
čuje se zvuk santrača
Sa strinina bunara
Mirisi bazge,
Duda i trešanja
Iz didove avlije
bokali i maštrafe
Pune se vodom studenom
Da ugase žeđ
I šerbe od
ružinih latica
Spremno je već

Zveckaju kahvenjaci
Taze voda
Na šporetu vri
Uz obrtaje ručnoga mlina
Vrijeme brzo prolazi
Sofra postače čeka
Čorba, tepsije pite
I mirođija mnogo još
Za djecu baška sahani
Treba ih nagraditi
Ovo su dani odabrani

Nema veće čari
Od spremanja
Za iftarski trenutak
Dragom Allahu predani
U slatkom iščekivanju
I bogati i siromašni
Svi smo pred Stvoriteljem isti
Još jedna pobjeda
Nad samim sobom
Dragi Ramazan nam
I dušu i tijelo čisti

Mi, djeca,
Iz našeg sokaka
Okupili se pored ceste
sa ahbabima iz komšiluka
Hvalimo se međusobno
Koliko smo dana već ispostili
Na koliko teravija bili
Ko će prvi vidjeti
Kandilje da gore
Ko će prvi majci u zagrljaj
Ko će te magične riječi da izgovori

"Gore kandilji",
Začu se na tren.
I cijela čaršija
Utonu u blaženstvo
Sunce je otišlo na počinak
Srce je dala odgovor tijelu
Sve je postalo savršenstvo
Kad nešto srcem nanijatiš
To s lakoćom i ispuniš
Suhe usne se spojiše
S kapljicama vode
U mraku se pojaviše svici
Ah, predivan to bijaše osjećaj
Duša potrča Gospodaru
Ponizno se zahvalih
Na svakoj kruha mrvici

Latice cvijeća su sklopile vjeđe
Utihnuo ptica je poj
Sve utonulo u spokoj
I sve se Gospodaru svjetova klanja
Zahvaljuje na njegovim blagodatima
Zahvaljuje za sva naša stanja
Mjesec i zvijezde
Osvjetlile tajanstvenu noć
Svevišnji nam pokazuje svoju moć

Još malo pa ćemo začuti glasove
Nakon iftara, put pod noge
Do Kalatske džamije
I tako se redaju slike pred očima mojim
Dok pričam priče potomcima svojim
O Ramazanima djetinjstva
I mladosti moje
O vremenu prohujalom
Osmjehnem se,
suza mi krenu niz lice
Godine su u nepovrat otišle
Mnoga lica iz mahale moje
Preselila na bolji svijet
Još uvijek mirise iftara čuvam
u njedrima kao najljepši cvijet.


SEMIRA JAKUPOVIĆ

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."