Izdvajamo

 

MAJSKA TUGA

SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Znam, pristaje mi tuga

U ove tople majske dane

I kisa suza i prazna dusa

I uho sto tuzne price slusa

 

I oblak tezak sto srce

K' ptice nejako stisce

I ruke sto prazan prostor grle

I oko placno sto za pravdu

Uzaludno isce

 

Dok se paravan neba plava

Ogleda u nasim ocima

Dok sunce svoje zrake

i sakom i kapom dijeli

A mene bas nista ne veseli

 

Dok ptica ispod mog prozora pjeva

Kao da je zadnji put

Dok mirisi ruza se uvlace pod moj skut

Ja samo o njima,

dzenetskim pticama mislim

O moru nisana bijelih,

I u sebi od tuge vristim

 

Vidim, i nebo se smije

I grohotom tjera oblake teske

Gledam, more crvenih makova

Usred zlatnoga klasja

I sapat vjetrova kada srce krene

u pohode pjeske

 

Mirisem, to nausnice od tresanja

u goste zovu

I usred te idilicne price,

Cujem sirene, miris baruta,

ljude poubijane, tu pokraj puta....

 

Ja znam da pristaje mi tuga

Vec dugo koracamo zajedno

K'o dva najbolja druga

Taman pomislim, normalno cu zivjeti

Al' ratne rane uporno kucaju na moja vrata

 

I svi mi se priberemo

i zivjeti nastavljamo

Usprkos svemu,

nema nista jace od bosanskog inata

Mi rodnu grudu cuvamo poput suhoga zlata

 

A duhovi proslosti dolaze nepozvani u maju

To svi oni, koji prezivjese krvavi maj znaju

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.