Izdvajamo

 

MAJSKA TUGA

SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Znam, pristaje mi tuga

U ove tople majske dane

I kisa suza i prazna dusa

I uho sto tuzne price slusa

 

I oblak tezak sto srce

K' ptice nejako stisce

I ruke sto prazan prostor grle

I oko placno sto za pravdu

Uzaludno isce

 

Dok se paravan neba plava

Ogleda u nasim ocima

Dok sunce svoje zrake

i sakom i kapom dijeli

A mene bas nista ne veseli

 

Dok ptica ispod mog prozora pjeva

Kao da je zadnji put

Dok mirisi ruza se uvlace pod moj skut

Ja samo o njima,

dzenetskim pticama mislim

O moru nisana bijelih,

I u sebi od tuge vristim

 

Vidim, i nebo se smije

I grohotom tjera oblake teske

Gledam, more crvenih makova

Usred zlatnoga klasja

I sapat vjetrova kada srce krene

u pohode pjeske

 

Mirisem, to nausnice od tresanja

u goste zovu

I usred te idilicne price,

Cujem sirene, miris baruta,

ljude poubijane, tu pokraj puta....

 

Ja znam da pristaje mi tuga

Vec dugo koracamo zajedno

K'o dva najbolja druga

Taman pomislim, normalno cu zivjeti

Al' ratne rane uporno kucaju na moja vrata

 

I svi mi se priberemo

i zivjeti nastavljamo

Usprkos svemu,

nema nista jace od bosanskog inata

Mi rodnu grudu cuvamo poput suhoga zlata

 

A duhovi proslosti dolaze nepozvani u maju

To svi oni, koji prezivjese krvavi maj znaju

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ