Izdvajamo

Ovih dana dok smo najavljivali obilježavanje 24. godišnjice Napada na Kozarac, pitali smo raju "Jeste li zaboravili".  Danas je raja pokazala da nismo zaboravili šta se dogodilo tog kobnog dana prije 24 godinu. Nismo zaboravili džehennem  od prije 24 godine  kada je 24. maja 1992. godine otpočelo  brutalno agesorsko granatiranje Kozarca i okolnih  bošnjačkih naselja u okviru sistematskog uništavanja nesrpskog življa.

Prije Podne namaza, žene udruženja žena Kamičani u položile cvijeće u Spomen obilježju.

Nismo zaboravili ni naše Šehide. Danas su firme prodavnice ili bolje reći sav Kozarac radili do 12 sati. Čini mi se da su skoro svi kozarčani kao i mnogi građani grada Prijedora, danas bili na podne namazu ili tu negdje u glavnoj ulici.

U Mutničkoj džamiji smo klanjali podne namaz formirali kolonu i krenuli u mimohod glavnom gradskom ulicom prema Šehidskim mezarlucima.



Nakratko smo se zaustavili ispred spomen obilježja u centru grada, podignutog prije 6 godina, na čijim su zidovima uklesana imena 1.226 lica poginulih u proteklom ratu sa područja regije, gdje El Fatihom odali počast stradalim.



Ovo je već 17. godina kako Medžlis Islamske zajednice Kozarac obilježava godišnjicu napada Vojske RS-a  na Kozarac i njegovu regiju,

Kao i uvijek, manje pišem, a više fotografišem. Nadam se da će i ovaj put fotografije da pričaju.

Mustafa Šanta se sjeće prvog obilježavanja napada na Kozarac. Prvo obilježavanje je bilo u Zagrebu, Islamski centar. Te prve godine Mustafa se obratio prisutnim u ime Armije BiH.



Često puta me pitaju koliko je bilo raje. Ja to pokušavam fotografijom pokazati. Ipak nisam uspio cijelu kolonu fotografisati.



U Kamičanima, kraj Šehidsko Turbe, je proučen Jasin i Dova Šehidima. Poslije, skupu se obratio Muftija Bihaćki Hasan efendija Makić i Glavni imam  Amir ef Mahić.

Muftija Makić je naglasio: "Naši potomci moraju znati šta se desilo, šta nam se dogodilo. Moramo graditi budučnost ali ta gradnje ne smije potisnuti sjećanje na ono što je bilo"

Prenosimo cijeli govor glavnog imama Amir ef Mahića.

U ime Allaha Milostivog Samilosnog!
Neka je hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Živom i Vječnom. Salavat i selam neka je na našeg poslanika Muhammeda, alejhisselam, na njegov uzoriti rod i plemenite ashabe, te na naše drage šehide!
Braćo i sestre, drage porodice naših šehida, plemeniti naši šehidi, esselamu 'alejkum ve rahmetulah!
Braćo i sestre, evo doživjesmo još jedan 24. maj, i to dvadeset i četvrti po redu od kad nas majski dani uvijek iznova podsjećaju na početke našeg stradanja s kraja prošlog stoljeća.

Doživjesmo još jedan 24. maj koji nas iznova zadužuje da zaboraviti ne smijemo, koji nas opominje da oprezni i mudri treba da budemo, koji nam poručuje da život na ovom svijetu nikada više ne može da bude kao što je prije maja 1992. godine bio. Doživjesmo još jedan 24. maj koji nam slike užasa kojeg proživjesmo pred oči naše vraća, koji nas podsjeća na draga lica očeva i majki naših, voljene braće i sestara, mile djece naše. Doživjesmo ponovo dan u kojem smo i žalosni i ponosni. Dan u kojem plačemo kad se sjetimo koliko je onih koje naše komšije, naši din-dušmani pred očima našim svirepo ubiše. Dan u kojem se skamenimo kad se sjetimo s koliko mržnje naše komšije naše mukom izgrađene kuće, džamije, mahale i sokake porušiše. Dan u kojem se ražalostimo kad se muka na koje nas naše komšije staviše prisjetimo.

Dan u kojem zaboraviti ne možemo da su nas komšije naše zvjerski iz ove naše pradjedovske doline protjerale. Ali i dan u kojem s ponosom kroz našu čaršiju svoju prema svojim šehitlucima idemo. Dan u kojem se ponosno prisjećamo svoje herojske borbe za povratak na ognjišta svoja. Dan u kojem s ponosom Uzvišenog Allaha na zemlji kozaračkoj spominjemo. Dan u kojem bez imalo straha svojim dušmanima poručujemo da ovu krvlju natopljenu zemlju nikad ostaviti nećemo, da svoje šehide zaboraviti ne želimo, da dušmane svoje znamo i da ćemo svoju djecu i sve buduće generacije imenima njihovim podučiti. Da ćemo ovu kozaračku dolinu do Kraja Svijeta časnim šehadetom kititi, i milozvučnim ezanima buditi, i poniznim sedždama oplemenjivati, i vitkim munarama krasiti, i čestitim Bošnjakinjama u šarenim šamijama i lepršavim dimijama uljepšavati, i potomcima koji će jezik bosanski zboriti podmlađivati.

Zbog svega što rekosmo, i mnogo toga što izostavismo, mi se danas sjećamo, one koji zaboravljaju mi podsjećamo, a one koji to vrijeme ne pamte mi učimo da su naše komšije svojim rukama našu nevinu krv prolijevale, da su naše kuće i džamije rušile, da su nas sa pradjedovskih ognjišta protjerale, da su se od nas uveliko ogriješile, i da nam ni dan danas nisu kajanje iskazale. Zbog toga smo danas ovdje. U posjetu smo došli onima koji svoje živote izgubiše i koji svjedocima protiv okrutnog naroda i zle ideologije postadoše. Došli smo da nišane njihove pomilujemo, da ih dovom svojom obradujemo i da im kažemo da Kozarac i Kozarčani pamte, i da će dok je ovog svijeta pamtiti i druge ljude poučavati kakvo se zlo u ovoj lijepoj kozaračkoj dolini devedesetih godina prošlog stoljeća desilo i ko ga je nad našim nevinim narodom počinio.

Došli smo i da svima poručimo da ćemo se protiv zla i neistina dok smo živi boriti i da ćemo u tome ustrajni biti, a sve sa željom da se zlo ne zaboravi i da se više nikada i nikome ne dogodi.
Na kraju molimo našeg Gospodara, Allaha dželle ša'nuhu da vas, šehidi naši, On u Džennetu objedini i da vam se i mi pridružimo u Vječnosti. Molimo našeg Gospodara da nas u našoj borbi osnaži i da nas postojanim na promociji istine učini, a da naše dušmane obesnaži! Amin!

Danas su sa nama bile žene iz Kaknja, Aktiv Žena Medžlisa Islamske Zajednice Kakanj . One su došle na obilježavanje dana napada na Kozarac i u posjetu sestrinskom Aktivu Žena Medžlisa Islamske Zajednice Kozarac.

Nijaz-Caja Huremović/Kozarac.eu

Uzvišeni Allahu, neka tuga bude nada, neka osveta bude pravda, neka majčina suza bude dova da se više nikada i nikome više ne ponovi ni Kozarac, ni Prijedor, ni Srebrenica!

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.