Izdvajamo

 

Ramazanski Bajram, jedan od dva najveća islamska praznika, počeo je jutros klanjanjem bajram-namaza, molitve karakteristične za bajramske praznike.
Bajramski praznici u Kozarcu, svaki nekako posebno svečan. Sve džamije su bile pune.

Centralna bajramska svečanost u Kozarcu održana je u Šehidskoj Džamiji Kamičani, a svečanost je predvodio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Hfz.Amir ef Mahić.

 

 Prostorije Šehidske džamije u Kamičanima su bile male za sve vjernike koji su došli da klanjaju Bajram namaz. Došli su vjernici iz Kamičana i drugih džemata ali i oni kozarčani koji žive širom cijelog svijeta. Oni su došli da bajramsku radost podijele u svojim džematima, kućama, sa familijom, komšijama i prijateljima.

 

 Hfz.Amir ef Mahić je svim kozarčanima ovdje u Kozarcu, prijedorčanima i onima koji žive u inostranstvu čestitao Bajram, sa željom da ostanu vezani za rodni kraj i da budu saosjećajniji jedni prema drugima kako bi uzvišenom Bogu bili draži i bliži.

 Poslije klanjanja Bajram namaza i čestitanja, uputili smo se prema Šehidskim mezarlucima, gdje su pristizali kozarčani iz ostalih džemata. Imami svih džemata IZ Kozarac proučili su Jasin i dovu za Šehide.

BAJRAM MUBAREK OLSUN!

Nijaz-Caja Huremović

Juče su Jetimi dobili po 100 KM i bajramske paketiće koje je donirala NN porodica koja živi u Americi.

Naše komšije, omladina, svaki Bajram budu naši prvi gosti za Bajram.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.