Izdvajamo

 

Preselio na Ahiret najstariji Sinanagić Dragi Moj TATA Edhem Davno smo se "rastali" fizički, ostali "željni" jedno drugoga (i ostalih naših najmilijih). ALLAH Te je pozvao i OTIŠAO SI Ali ... znam da si morao... nakon 20.god.od odlaska MAME, rah.Nisvete - često si joj se želio pridružiti JAKO Zahvalna od Srca mome Edinu i mojoj Dzemila-i koji su bili sa tobom u "čemerici" (tako si ti ,TATA , zvao novu državu) Posebno Zahvalna Našoj Jasmina-i, jer je živjela sa Tobom sav svoj život. Dragi ALLAH Da Ti Podari Lijepe Džennetske Bašče (Mama te čeka tamo...) , Amin EL-FATIHA ❤️

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.