Izdvajamo

Hajrudin Sivac je ispričao u Okružnom sudu u Banjaluci da je vidio kako grupa vojnika, među kojima je bio i Goran Nišević, odvode njegovog rođaka Suada Sivca, kojem se od tada gubi svaki trag.
Svjedok Okružnog tužilaštva u Banjaluci Hajrudin Sivac rekao je kako je došla vojska u selo Sivac kod Prijedora i rekla muškarcima da iziđu ispred kuća.

“Među vojskom sam prepoznao Niševića sa kojim sam bio veoma dobar prijatelj. Kad me je vidio, stao je ispred kuće i pričali smo nekoliko trenutaka. Nakon toga je vojska otišla do Mehmedove kuće”, kazao je Hajrudin Sivac.

Prema njegovom iskazu, vidio je kako vojska odvodi Suada Sivca, koji je tada imao 19 godina, i Garibovića. Tom prilikom ih, kako je naveo svjedok, nisu maltretirali niti tukli, već su rekli da ih vode na ispitivanje i da će ih poslije toga pustiti.

Okružno tužilaštvo u Banjaluci tereti Gorana Niševića i Milenka Berića da su 9. jula 1992. godine, naoružani automatskim puškama, došli u Trnopolje (općina Prijedor), gdje su skupa sa još nekoliko neidentifikovanih vojnika izveli grupu Bošnjaka iz njihovih kuća, te ih poveli prema pruzi u Trnopolju.

U optužnici se navodi da su Nišević, Berić i ostali ubili Suada Sivca i Sulejmana Garibovića, a njihova tijela još nisu pronađena.

Drugi svjedok, Senad Sivac, kazao je kako se sjeća 9. juna 1992. godine, kada je odveden Suad Sivac.

“Naišao je Nišević i još jedan vojnik i rekli su da svi muškarci iziđu iz kuća i ponesu lične karte. Kad je mene vidio, kazao je da ja ne trebam iznositi jer se znamo. Popričali smo, ispušili cigarete i on je otišao dalje. Pitao sam šta rade, odgovorio je da su tražili ekstremiste”, ispričao je on.

Kasnije je svjedok, kako je naveo, vidio da odvode Suada, ali nije vidio Garibovića.

Sakib Garibović, brat ubijenog Sulejmana, kazao je da mu je majka ispričala kako je Vojska Republike Srpske (VRS) opkolila kuću Suada Sivca i tada odvela njegovog brata.

“Kada je Sulejman čuo da je ubijen otac, otišao je u selo Sivce kod Suada. Od majke sam čuo da su Suada i Sulejmana odveli Goran Nišević i osoba pod nadimkom Cigo, taksista iz Omarske”, rekao je on.

Na pitanje advokata Milana Romanića, koji brani Berića, da li zna da u Omarskoj postoji još jedna osoba pod nadimkom Cigo koja vozi taksi, odgovorio je da ne zna.

Svjedok Mile Čavić je kazao da je tokom 1992. godine živio u Trnopolju u zaseoku Čavići. On je pojasnio da je u njegovom zaseoku bilo oko 15 srpskih kuća koje su organizovale straže, jer su oko tog zaseoka bila sela sa bošnjačkim stanovništvom koja su također imala straže.

“Bio sam komandant tih straža u Čavićima i imali smo par pušaka, koje su nosili oni koji su stražarili. Nismo imali vojne uniforme”, izjavio je Čavić.

Na pitanje advokata Romanića da li je čuo za Momčila Radovanovića zvanog Cigo, svjedok je odgovorio da je imao grupu vojnika koji su bili glavni u Omarskoj. 

Nastavak suđenja zakazan je za 4. decembar.

 

Justice Report

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.