Izdvajamo

Danas nesto malo manje raje na cetvrtku u poredjenju sa proslim,ali ipk bilo je dosta.Lijepo vrijeme a ne tako vruce izmamilo je mnoge da dodju na cetvrtak kako mi to obicno kazemo.

Ovo je i vrijeme kada se sastaju komsije nakon duzeg vremena da malo onako s nogu porazgovaraju usput se upita za zdravlje i za familiju a bogami i za neke komsije zajednicke jarane, gdje su sta rade,jesu li ili hoce li dolaziti ove godine na odmor u BiH.

Firzet kao i obicno uz osmijeh docekuje i ispraca svoje musterije.

Jedna od glavnih danasnjih tema bila je i posjeta logoru smrti Omarska.Hoce li nas sutra biti vise ili manje nego prosle godine.Mnogi se pitaju hoceli sutra ostati vise raje po kaficima pod izgovorom da nema vremena ili da nije znao za odlazak u Omarsku.Ja kazem "vidjet cemo sutra koliko nam je stalo da se ovo nezaboravi'

Naravno "SO Kozarac"je sad nezaobilazan.Lijep je za vidjeti ali ipak kad ulazim u ovaj krug nesto mi se u stomaku zavrne, kosa na glavi mi se digne a niz ruke mi neki trnci prolaze.

Naravno roditelji,djeca,i ostala familija dolazi da prouci fatihu svojima najblizima i najdrazima.

Danas sam malo slikao i po oklnim selima da nebude da slikamo samo carsiju.

Ovaj sokak mi u sali zovemo "Ulica Brusnica Huremovica strana"

Uslikao sam i moj sljivar,ove godine je jako dobro rodio.Milina proci kroz sljivar.

 

 

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović