Izdvajamo

August je iza nas.Familija,prijatelji i komsije koji zive vani,bili su kod nas na odmoru,vratili su se u zemlje u kojima sad zive a mi smo ostali da zivim svoj zivot, u ovim nasim nama dragim krajevima.Posto su guzve smanjile nama je preostalo da pozurimo sa sakupljanjem plodova koje nam je ova nasa lijepa zemlja dala.Kalendarska jesen je jos daleko ali jesenji radovi se odvijaju punom parom.

Pocelo  je sa kosidbom i sakupljanjem posljdnje ovogodisnje trave,a zatim i berba kukuruza za silazu tece punom parom.Kako moj komsija Ico kaze "zima je nepredvidiva,hrane za blago i za ovce moras imati dovoljno ako zelis zimu mirno da spavas".

Danas na cetvrtku nije neka posebna guzva cini mi se da nas je vise bilo u Prijedoru.Glavni razlog sto smo svi u Prijedoru je pocetak skolske godine,pa su svi roditelji zauzeti kupovinom skolskih knjiga i pribora za skolu.Naravno koristi se prilika i da se garderoba obnovi da nam djeca neidu svakakva u skolu.

Naravno i pored svih ovih napornih poslova ljudi su uvijek spremni da se i nasale.To su uvjek dobronamjerne sale bez neka zlobe,tako da se covjek bas dobro nasmije a da se niko ne naljuti.

Kao so se vidi iz mojih javljanja na ovoj stranici,ja nepisemo o nekim spektularnim desavanjima.Toga ima dovoljno na nekim drugim stranicama ,tako da nije potrebo da ih ja ponavljam ili prepisujem sa nekih drugih stranica.Ja vise volim da pisem o obicnim stvarima i obicnim ljudima,o ljudima koje neprimecujemo skoro pa nikako.Samo u vrijeme predizborne kampanje.Moj komso kaze "de vala i mene uslikaj da i mene vide na tom internetu a ne samo oni politicari i oni tamo neki sto se stalno slikaju po internetu".Fotografije koje pravim isto tako su spontano uradjene bez nekog forsiranja ovog ili onog zaseoka.Ako neko zeli da odem u njgov zaseok i da tamo napravim par fotogrefija neka se javi ja cu to vrlo rado da uradim i objavim na ovoj stranici.

Pozdrav svima sto vas ima!

 

 


Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?