Izdvajamo

Ova hefta je prosla tako brzo i sa puno dogadjanja, pa mi je jako tesko opisati a i sve fotografijom docarati. Naravno obicaj mi je da se pohvalim sa svojim sljivama. Dugo sam razmisljao kako da pocnem ovaj Cetvrtak. Bilo je tu veselih dana i noci a na zalost i onih drugih, zalosnih. Pa sam u dilemi kako da u jedan clanak postavim i ukombinujem i jedno i drugo.

Pokusat cu sa Dzenazom, kojom smo ispratili 111 Prijedorcana i Kozarcana koji su u posljednjem ratu ubijeni na Koricanskim stjenama i u Prijedorskim logorima. Vjerijem da su rijeci za ovako nesto suvisne.

 

Ovaj put je bilo puno raje na dzenazi.

Vec u slijedecu nedelju je posjeta logoru Keraterm. Molim raju koja bude u nedelju isla na Vilako da produzi par stotina metara do Keraterma. Vjerujte mi nece to dugo trajati, maksimalno pola sahata a poslije mozete stici i na Vilako obecavam nece zatvoriti. Namojte da nas u 9,30 bude vise na Vilaku nego u Keratermu, kao sto je to bio slucaj posljednjih godina.

Ovu akciju treba podzati ali ne samo rijecima vec i prilozima.

U subotu su otvoreni dani Kozarca 2011. Pocelo je sa K.U.D.Kozara. Bilo je lijepo gledati omladinu iz Kozarca a i jos par K.U.D.-va koji su dosli iz drugih mjesta BiH.

Vec u defileu kroz carsiju je pocelo veselo.

Posjeta, kad znamo da je taj dan bila nesnosna vrucina, je bila solidna.

Ovaj par je kupio maicu i platio vise nego sto je bila cijena.

Ja sam iskoristio priliku da se fotografisem sa mojim komsinicama.

Moje drage i lijepa komsinice, Alicke.

Ovog covjeka, mislim , nije potrebno predstavljati. Lijepo je vidjeti komsiju a jos ljepse kad znas da je uspjesan u svom poslu, pjevanje.

Asima Trnjanin, po osmjehu mislim da je odusevljena mojim sljivama.

Danas na cetvrtku sam sreo puno raje koji su dosli na godisnji odmor, pa sam iskoristio da ih fotografisem. Mnoge nisam poznavao ali su mi se javili i pricaju sve lijepo o ovoj nasoj stranici. Hvala vam svima na lijepim rijecima i podrsci za nas rad na ovoj stranici.

Ovo je lijepo vidjeti a jos lijepse bi bilo kada bi iza sjedili mladenci. Mladenci koji treba da se vjencaju ovih dana, ovaj prevoz bi bio, onako, cool.

Cicina tetka je nakon 20 godina prvi put dosla u BiH iz Kanade. Djeluje mi nekako zbunjeno ali i sretno.

Ova fotka pokazuje  koliko raje je bilo danas u carsiji.

Satko Mujagic. Ovaj covjek ne miruje. Ovih dana je zauzet sa filmskim radnicima iz Engleske koji snimaju film o Kozarcu. Kako Satko rece, film bi trebalo vec iduce godine da bude zavrsen. Pa neka im je sretno.

Ovdje sam fotografisao i naseg komsiju koji je tri puta isao na hadz. Hadzija Krkic

Danas sam objavio samo jedan mali dio fotografija koje sam ove hefte napravio. Vjerujte mi da mi je jako zao sto ne mogu bas sve da objavim ali ipak moram paziti da ne pretjeram sa ovim piskaranjem i fotografisanjem.

 

To je to za ovaj cetvrtak a do slijedeceg, pozdrav iz svee snage.

Jos samo ovo: Kad sretnemo nekoga ko nam duguje zahvalnost odmah se toga sjetimo. A koliko smo puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost a da se toga nismo sjetili.

 

Nijaz - Caja

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.