Izdvajamo

Zadnja hefta,puno snijega i studeni. Juce temperatura otisla na nulu i vec smo poceli da pricamo o strahu od poplava. Da pisem o nekim dogadjajima u Kozarcu i okolini, pa i nije ih bas bilo. Kao sto to obicno bude zimi, sijela, serije a kad ima snijega, kao sto ga je bilo ove dvije hefte, sankanje ili skijanje.

 

Moj  komsija Refik Karbasic je dolazio prosli vikend na dzenazu svojoj materi, neka joj je rahmet dusi. Refku nisam vidio vec par godina.

Prosle dvije hefte je snijeg napadao skoro pola metra.Iz straha da se krov ne urusi mnogi su skidali snijeg sa krovova, pa i ja

Nismo u mogucnosti da idemo na neka nasa skijalista, pa smo prinudjeni da sami sebi pravimo zimski ugodjaj. Ovih dana, u sali kazemo, svak zgrce snijeg sa puta a mi na put. Na ovaj nacin evo vec pune dvije hefte odrzavamo nasu stazu za sankanje.

U odrzavanju staze glavni i najveci pomagac nam je Said Mujanovic. On nam je cijelo vrijeme na raspolaganju sa svojim traktorom.

Danju radimo na popravkama staze a nocu je sankanje uz ulicnu rasvjetu.

Kao sto sam vec pisao prosli cetvrtak, pravimo mi i pauze. Na obrazima mojih komsinica se vidi da su se dobro ugrijale na temperaturi od -10

Osim sankanja bude tu i drugih desavanja, kao sto je ovo kad je Baja nestao u snijegu.

Ove hefte sam bio u Foricima ili kako neko kaze Babici. Gore je sankanje isto kao i svugdje u nasoj okolini glavna atrakcija.

Svratio sam kod mog poznanika Emina Jakupovica. Njega vec dug period nisam vidio.Kad sam ga vidio nisam ga odmah prepoznao, ostao je bez kose. Prica mi Emin kako se razbolio prije par mjeseci i da ima rak na plucima i na kicmi pa mu je kosa otpala od jakih terapija. Kako zivi, to samo on zna.Znam da je prije rata radio u rudniku Ljubija i pitam ga za penziju. Raspitivao se on ali vecina doktora kazu  da moze da trazi penziju kad zavrsi ljecenje.On sam  nezna kako i kuda. Eh, kad su ove bolesti pitam se, ima li ovdje zavrsetka ljecenja.

Iskoristio sam priliku da napravim jos par fotki u Foricima.

Vracajuci se kuci, prolazio sam kroz Hrustice i napravio ovu fotku.

Bio sam i u Trnopolju. Dole sam napravio par fotki, nase raje.

U povratku kuci sreo sam Kemu Hegica u obilasku kuca od nase raje koji budu negdje vani.

Danas sam, kao i prosli cetvrtak, pjesice isao u Kozarac. Svratio sam i na Sehidsko mezarje i napravio ove dvije fotke.

Naravno svratim ja i kod Karabasica a tamo su i braca Softic.

Nakon dva prazna cetvrtaka danas dosta raje. Nekako kao da smo ove dvije hefte bili negdje u nekom sklonistu i sad se polako izvlacimo jedni po jedni. Kao da se nismo vidjeli jedan mnogo duzi period, danas se srdacno pozdravljamo i pitamo za zdravlje.

Vec odavno nisam mogao da napravim fotografiju raje koja se redovno sataje na ovom mjestu.Fotografije koje sam danas napravio na cetvrtku.

Ako neko trazi Leku u Holandiji, uzalud trazi on je kod nas u Kozarcu.

Snijega ima na trotoarima ali ceste su ciste.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg,pozdrav iz sveee snage.

Nijaz - Caja

Jos samo ovo: Tko ni za što na svijetu nije sposoban, taj uvijek ismijava druge.

 

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."