Izdvajamo

Vjerujem da mnogi nisu zaboravili 14.06.1992 godinu kada je srpska vojska ušla u selo Sivci, Jaskiće, Kenjare i Mankoviće. Danas je tačno 20 godina od tog dana. Taj dan su ubili vise od 60 muških osoba, a ostale muškarce su odveli u logor Keraterm.

Ja sam ove hefte otišao u Sivce da se podsjetim na ta zbivanja. Malo sam raje našao dole i neki su mi rekli da odem kod Hate Sivac jer su neka ubistva bila u blizini njene kuće. Hate mi je puno pričala o tom danu a i vodila me da mi pokaže gdje su neki naši ubijeni. Pokazivala mi je njivu gdje su petoricu naših ubili a pamti i imena: Alija Javor, Abaz Jaskić i njegov sin Nijaz, Elkazović Osme i Elkazovic Sakib.

 

Zatim mi pokazuje ovaj sokak gdje su još pet Bošnjaka ubijeno, kaže momci iz Jakupovića i Forića. Priča mi Hate i za 13 Jaskića, kako reče s praga na prag, koji su isti dan pobijeni a u Menkovićima i Kenjarima isto tako puno ubijenih.

Napravio sam još par fotografija u Sivcima.

Hasu Mujkanovića sam sreo kod mejtafa pa mi je on pričo kako je sad u Sivcima. Kaže da nije bio u Sivcima 92. ali je puno slušao od svojih o tom danu.

Hate mi je rekla da odem i u Jaskiće pa ako nađem nekog ko bi mi mogao više reći o ubijenim Jaskićima. Na moju žalost nisam našao kod kuće nekog sa kim bi mogao više da pričam o tom danu.

 

U petak je ispred srušene Starogradske Dzamije održana tribina pod nazivom "Rušenje dzamija sa ciljem uništenja identiteta Bošnjaka i Bosne". Imami su iznijeli  osnovne podatke o dzematima u kojima rade, i istorijske cinjenice i podatke o rušenju dzamija i svih popratnih objekata.

Nakon toga, prof.dr. Ismet Bušatlic, dekan Fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu je govorio o značaju dzamija i razlogu rušenja kao strategiji genocida i urbicida koji se desio 1992.godine u našem kraju.

Ova hefta je bilo više kišovito nego sunčano ali ipak neki su uspjeli da osuše i pokupe travu.

Pečurke su počele, naravno i ja sam iskoristio priliku da pojedem koju.

Bio sam i u Sofićima, obišao Huću.

Tu je Beso i njegova familija, došli za vikenda da obiđu oca.

Alija mi se hvali sa svojim bunarom.

Naravno kad idem kući prolazim kroz Kamičane pa red je da ponekad zastanem i napravim koju fotografiju.

Moj drug Taib mi se hvali, došli mu prijatelji iz Čejreka.

Ove hefte sam bio i u Mujanima i napravio par fotografija iz ovog sokaka. Nisam uspio da fotografišem nekog ko zivi u ovom sokaku.

Utorak je cijeli dan padala kiša a pred veće je prestala,  onda su se mogle vidjeti ove slike na više strana.

Sinoć je bilo jako nevrijeme u nekim dijelovima Kozarca, led je bio ponegdje veličine oraha. Poslije nevremena, moje dvorište je izgledalo ovako.

Današnji četvrtak sam počeo sa Hifom i Fatimom, sa njima sam popio kahvu pa dalje uz čaršiju.

Par fotki koje sam danas napravio na četvrtku.

Ziko Jakupović nam je stigao iz Amerike i priča mi o popularnosti naše stranice.

Gospođa Blažević mi je rekla da pozdravim njenu unučad.

Moj dzemat "Alići-Sofići" je poćeo sa uređivanjem dvorišta oko mejtafa. Hoćemo da i naš mejtaf a i dvorište budu lijepi kao u drugim đematima. Nadam se da će naše dzematlije ovu akciju, kao što su i prošle, finansijski podržati. Znači do nas je koliko i kako će ova akcija uspjeti.

Na kraju da podsjetim, ove godine su opštinski izbori i nemojte da zaboravite da se registrujete.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Jos samo ovo: Ljudska duša samu sebe vrijeđa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.

 

 

Ubili mi dajdu, ubili i njegovog sina. Ubili sve moje jarane, komšije,prijatelje. Zapalili moju kucu, a i kuce svih mojih dragih. Silovali naše majke,sestre, rodice,žene.

Necu i ne mogu im ni  oprostiti ni zaboraviti.

Ali eto život je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.