Izdvajamo

U subotu je kiša padala cijeli dan ali to nas nije omelo da idemo na ekskurziju u Cazinsku Krajinu. Skupilo se nas 45 i krenuli u, za mnoge od nas, nepoznat kraj.

Bili bi mi sretniji da je ljepse vrijeme, tad bi vjerujem još bolje upoznali ovaj dio Bosne.

 

Prvo stajanje nam je bio Bužim, a zatim smo posjetili Turbe od, heroja prošlog rata, Rahmetli Izeta Nanića

Slijedeće zaustavljanje je bilo u Kladuši, gdje smo obišli Stari grad.

Oko 12 sati smo došli u Pećigrad gdje je održana manifestacija pod nazivom "Kestenijada".Vjerovali smo da neće biti puno raje zbog kiše ali smo se prevarili. Bilo je, bar za nas mnoge, iznenađujuće puno raje.

Naš hodza Zehrudin Beganović iz dzemata Alići - Softići je rodom od Pećigrada. Ranije sam tražio od njega informacije o Kestenijadi u njegovom kraju. Dobio sam dovoljno informacija, a i dogovorili smo se da nas on dočeka u svom mjestu. Kako dogovoreno tako i učinjeno, naš hodza, njegova hanuma i sin Hamza su nas dočekali na ulazu u Pećigrad.

Na Kestenijadi smo sreli i naše planinare iz Kozarca, pa nam bilo nekako drago da i ovdje srećemo našu raju.

Na manifestaciji su nastupali maldi, sa narodnim igrama. Neke smo upozanali i šta reći osim, mladi su, ma gdje da su, uvijek raja.

Kiša i hladnoća ali mi se nismo predavali

Prženje kestena je pravi doživljaj.

Kad nam je bilo dosta Kestenijade nastavili smo dalje do Cazina. Ovdje sam morao Izu da fotografišem, kaže da ga želja mine. Izo je sve do prije par godina imao konja.

Sa našim hodzom sam dogovorio i zajednički odlazak u Cazin a on je rekao da će nam obezbjediti ručak. Ostavili smo autobus malo dalje od restorana, pa smo napravili jednu šetnju kroz centar čaršije.

Kad smo došli do restorana, napravili smo par zajedničkih fotografija.

U restoranu "Čardak" su nas dočekali Hodza i osoblje restorana sa izuzetno ukusnim jelom. Moram da naglasim da nas je Hodza častio ovim ručkom. Zehrudin je nedavno završio školu u Bihaću pa je častio a i zato što smo došli u njegov kraj. Poželio je da nam napravi dobrodošlicu u njegov kraj i da nam na taj način pokaže kako su krajišnici dobri domaćini i još bolja raja.

Osoblje restorana nas je dočekalo kao da smo njihovi ukućani.

Naravno i ovdje smo obišli stari grad.

Ljetos sam pisao o akciji koju je počeo Senad Kenjar. Počeli su sa gradnjom kuće Sabahudinu Budi Kenjaru. Za ovu akciju je čuo Enver Jaskić koji živi i radi u Švicarkoj. Enver je pokrenuo akciju sa svojom braćom i sakupio odrđenu sumu para.

Ovaj vikend je Enver i njegov brat došao i donio pare. Za te pare je su odmah otišli i kupili materijal koji je bio još potreban da bi počeli sa pokrivanjem kuće, a i dalje radove. Kao što se vidi kuća bi trebala, do bajrama, da bude pokrivena.

Enver mi je dao spisak raje koji su donirali za Budinu kuću. Moram naglasiti da sam primjetio i imena od dva turčina, na spisku pod brojem 1 i 2. Enver mi reče da oni nikad nisu bili u Bosni ali rado žele pomoći našoj raji.Hvala im u ime Sabahudinovo.

Nije Enver samo materijal za kuću kupio već i fasungu. Kaže da se pomognu jer zima je na pragu.

Prošli vikend je moj komšija Baja Mujanović proslavio svoj 18. rodzendan a njegova amidzišnja (stričevka) Lejla je za tu priliku napravila jednu veliku i veoma ukusnu tortu.

Ovdje smo se skupili da amidza Mijo i rođo Caki isjeku janje koje je isto tako pečeno za Bajin rodzendan.

Hamida Mujanović. Ovu fotku sam napravio jer mnogo raje koji nesvraćaju u naš sokak pitaju za nju.

Juče sam u Kozarcu sreo ovaj par Nanni i Johan iz Dortmund, Njemačka. Žele na Mrakovicu, putuju autostopom. Ponudio sam se da ih ja odvezem. Neznam njemački jezik ali uspio sam se sporazumjevati mojim isto tako slabim holandskim jezikom. U putu sam ih svratio i na Zečiji kamen. Moram da se pohvalim, bili su oduševljeni. Ja nisam bio spreman baš za planinarenje ali uspio sam. Bilo mi je drago da sam bar malo mogao pomoći turistima kojih je ovdje jako malo.

Na Mrakovici smo upoznali još dvije turistkinje sa kojim je bio Zoran iz Prijedora. Ovdje smo napravili pravi mix, Zoran iz Prijedora, Johan i Nanni iz Njemačke, Ana Carolina Silva i Helen Moreira iz Brazila a ja iz Kozarca samo ja sam sa druge strane camere. Baš je bilo prijatno sa njima.

Prošli vikend je počela sezona lova.Ja sam posjetio lovce koji su se sastali, poslije lova i družili kod kuće Ekrema Jaskića. Kako rekoše nije cilj samo uloviti životinju već i druženje.

Bilo je veselo. Pored pečenog janjeta tu je i harmonika. Lovcima želimo uspješnu lovnu sezonu  i dobro druženje.

Četvrtak sam počeo sa mojim dobrim drugom Šerom. Došao je kaže za Bajram i da svoju ljetinu pospremi. Uskoro slijedi nova priča od Šere na ovoj stranici.

Pajdo kako je došao iz Zenice neskida trenerku. Kaže ova je sretana, pobjednička i ovu će da nosi kad god igra Bosna.

Neno nosi kestenje u sepetu a rudnjak prazan.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Najljepša je moja Krajina

Ako tražiš meraklije

Onda svrati do Krajine

Sve djevojke ljepotice

U Bihaću golubice

Zarobile moje srce

Onda dođi do Bužima

Vidi raju kad uživa

Od Prijedora do Cazina

Tu meraka uvijek ima

Najljepša je moja Krajina



Teče Una teče Sana

Tamo svaki grad bez mana

Ljepotice rijeke teku

Pa ljepotom dušu poje

Idem i ja u Krajinu

Jer tamo je zlato moje



A kad stigneš ti do Ključa

Kao da je tvoja kuća

Pa Kozarac i Kladuša

Zapjeva mi odmah duša

A srce je uvijek sluša

Onda dođi do Bužima

Vidi raju kad uživa

Od Prijedora do Cazina

Tu meraka uvijek ima

Najljepša je moja Krajina

Alma K.

 

 

"A onda, kad im to nije uspjelo počeli su pričati sve glasnije i glasnije da Bosne nema. Pa koga ste onda pokušali osvojiti??" Josip Pejaković