Izdvajamo

 

Zadnjih sedam dana lijepo vrijeme i puno se radilo, ali i uživalo u dvorištu, bašti ili vrtu. Radnici na gradilištima rade punom parom.

Jutros na četvrtku srećem jednu malu grupu Holanđana, Nederland, iz grada Rotterdam,  došli su sa Firdesom i Fudom Terzić. U kratom razgovoru čujem da su oduševljeni našim krajem pa i općenito cijelom Bosnom i Hercegovinom. Njihova lica blistaju, a osmjesi fantastični.

Juče informacija iz Muftijstva o nastavku priprema za izgradnju MEMORIJALNOG CENTRA "KAMIČANI" .

Ove hedte Visoki predstavnik Christian Schmidt posjetio je Kozarc. Schmidt se susreo s potpredsjednikom Republike Srpske Ćamilom Durakovićem i predstavnicima NVO Kvart, Izvor i Srcem do mira.

 

OFK Mrakovica i njeni članovi imaju dupli razlog za slavlje.

Pored toga što je prvi maj, na naš teren je jutros stigla dugo očekivana kosilica za fudbalske terene.

Naime, u blic akciji HO Kozarac sakupljeno je oko 5500€ za Kosilicu OFK Mrakovica.

Sama činjenica da su sredstva sakupljena za svega 3 sedmice, govori to da ljudi vjeruju u naš klub.
Ovo će nam biti dodatni vjetar u leđa da nastavimo dalje i opravdamo povjerenje koje nam je dato.

Ovim putem se zahvaljujemo HO i svim učesnicima, a posebno Edi Memiću koji je inicijator i pokretač ove akcije.

Predsjednik OFK Mrakovica
Žerić Omer

Juče mi je došla moja komšinica Merima Softić-Alić i u razgovoru prisjetili smo se njenog 18. rođendana i napravismo jednu novu sliku. Na ovoj slici smo ja i Merima Softić-Alić juče 1.Maj 2024.god i 07.april.2012. god. njen 18.rođendan, a sad ove godine 30 godina

U školskom parku obnovljeno igralište za djecu. Obnovu igrališta finansirali su Humanitarna organizacija Kozarac.

Ove hefte zujim kroz zaseok Gutići. Ovaj gutića put je zamišljena granica između dvije mjesne zajednice, Kamičani i Kozarac.

Na ulazu u Gutića put srećem Ahmeta Alihodžića, kaže da je dobro i čeka Hasana Jusufagića da idu u džamiju.

U nastavku je kuća Zekije Bahonjić 86.godina o njoj sam jednom u čaršiji napisao da je puna života, a svašta je proživjela. Njen sin jedinjak Emsud Bahonjić ubijen je u logoru Keraterm. Sad ima troje unučad, jednu unuku 40 godina i dva unuka, a koji je paze, redovno zovu, obilaze. Ponosna na svoju unučad. Ovo je žena koja iz Gutića puta redovno ide pješice u čaršiju i ide tako brzo da je niko ne može sustići a da ne potrči za njom. Kaže da je dobrog zdravlja, a dokaz je i njeno brzo hodanje.
Nisam je našao kod kuće.

Danas sam ipak uspio napraviti jednu sliku sa Zekijom i Suvadom Bahonjić

U nastavku, na putu ispred kuće nalazim Suvadu Bahonjić. Kaže da je došla kući, prije sedam dana i odmah počela sa radom u dvorištu i oko dvotišta. Na malom prostoru ona je uspjela zasaditi mnogo voća, cvijetnjak, baštu....

U Alihodžića sokaku iza Jusine kuće nalazim dvije žene dok beru hašlame. Kad sam ih fotografisao, ugasio kameru i ja sam se pridružio u branju hašlama.

U Sokak koji je Zilhad Trnjanin nazvao Sokak Ćelavih. Meni simpatičan naziv, mada je ovo sve šala.
Zilhad i Derviša su glavni u ovom sokaku i nekako posebno vrijedni.

Kod Vasifa Gutića se radi. Ovdje sam slikao njegove komšije.


Na kraju svraćam kod Mehe i Fatime Gutić. Oni su baš zauzeti sa rasadom. Mehu možete naći, od pola aprila do kraja maja u čaršiji, prodaje rasad. Njegova supruga Fatima isto radi kod kuće.

Danas na četvrtku puno raje, mada slušam priče da se mnogi, iz njima poznatih razloga, nisu usudili doći u Bosnu. Ne znam razlog.

Danas prvi dan Stanko Mršić sa novim ovogodišnjim jagodama, kao i uvijek pored školskog parka.

Jedna Ukrajinka je došla u Kozarac i da okuša maslenicu o kojoj puno sluša od raje iz našeg kraja.

 

I mi kozarčani imam svog Schmidta, Hilmija Schmidt.

To je to za ovaj cetvrtak, a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremovic

Još samo ovo: Nezahvalnost je nedostatak kulture

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.