Izdvajamo

 


Povodom 30 godina od kako je porodica Dženanović na gnusan način pobijena, u znak sjećanja na ovaj svirepi masakr njihovi najmiliji Ešef i Asima organizovali su danas subota 23.jula ove godine ispred malog spomen obilježja na zgarištu porodične kućeu Duračcima komemoraciju, zatim proučili Jasin tevhid i dovu, pred dušu ubijenih, a javnost i tužilaštvo još jedanput podsjetiti na činjenicu da za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Dana 23.jula 1992.godine u zaseoku Duračci u Donjim Garevcima srpske vojne formacije masakrirale su porodicu Dženanović. Tom prilikom ubijeni su majka Hajra (Musić) Dženanović (52), njena kćerka Majda (17), Hajrina snaha Nasiha (rodj.Sarajlić,30) i njeno dvoje djece, osmogodišnji Ajdin petogodišnji Alen.

Posmrtni ostaci porodice Dženanović nikada nisu pronađeni.

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović