Izdvajamo

Piše: Sanja VLAISAVLJEVIĆ

Prije desetak godina jedan dječak mi je rekao da bi volio da mu Djeda Mraz donese krpenu loptu za Novu godinu. Bila sam zatečena i pitala ga zašto. Rekao mi je da Ahmed ima takvu loptu i da je nema kupiti u prodavnicama dječijih igračaka. Znala sam da je to istina, ali sam bila znatiželjna da saznam više o Ahmedu s kojim se taj dječak družio. Bio je to sin čovjeka koji je živio od njive. Iz susjedstva u malom mjestu.

Imao je roditelje

Majka mu je danonoćno radila na njivi da pomogne ocu, a on i mlađi brat su im pomagali koliko god su mogli svojim malim ručicama. Mlađi brat je raznosio mlijeko po komšiluku, a on je bio dovoljno velik za rad u štali. Pitala sam da mi još ponešto kaže o tom dječaku. Rekao mi je da se igraju penjanja na sijeno. Da im, dok su oni na vrhu plasta, Ahmedov otac dobacuje sijeno, a oni treba da skaču po njemu i dotjeruju ga. Kaže da se nikad prije nije igrao takvih igara. Rekao mi je i da je kod njih veliki hljeb s velikim kriškama, a ne mali kao što je u njegovoj kući. Pitala sam bi li volio živjeti kod Ahmeda, a on mi je oduševljeno rekao da Ahmed ima što niko nema.

Imao je pravo. Ahmed je imao sve što djeca u gradu nisu imala. Imao je djetinjstvo u prirodi. Imao je roditelje koji su stalno bili tu negdje uz njega. Imao je prirodu za prijatelja u igri. I imao je igračke koje odavno već nijedno dijete u gradu nema. Ahmed je bio sretnik, a da to nije ni znao.

Za Novu godinu dječak je dobio krpenu loptu. Brižljivo upakiranu. A Ahmed nije imao vremena za Djeda Mraza. Brinuo je kako da pomogne roditeljima. Nakon novogodišnjeg praznika dječak je ponio loptu u školu. Bio je izvrgnut ismijavanju. Jedan drugar se drznuo reći mu da je siromašak. Da takve lopte imaju samo siromašna djeca sa sela. Uplakan, prepričao je to majci. Ona mu je objasnila da su zapravo siromašni oni koji ne znaju šta je krpena lopta. Oni koji ne znaju da stvaraju igre u prirodi i oni koji ne znaju igru sa sijenom. Da su siromašni oni koji jedu male gradske kriške kruha, jer ne znaju kako izgledaju veliki domaći hljebovi u peći ispečeni. Rekla mu je da je on veoma bogat, jer ima prijatelja koji sve to ima. Da treba biti ponosan na njega.

I tako, sjećajući se ove priče o dječaku i njegovom prijatelju sa sela, pomislih koliko djece neće dobiti dar za Novu godinu. Koliko će ih biti zaboravljeno, a djeca su. Najveći dar za svu djecu jeste nesputana dječija priroda. Jeste dodir s prirodom. A oni što imaju sve plastične igračke, zapravo nemaju jedinu pravu. Nemaju krpenu loptu koju su sami napravili i koju iznova krpe. Nemaju kruh iz peći, nego plastično pecivo s mnogo aditiva i ne znaju što je plazanje niz sijeno.

 Uspješni studenti

Siromaštvo je u njihovim rukama, jer nikad neće dotaći dah nesputane prirode, nego će se stalno i nanovo sakrivati iza velike hrpe hladne plastike. Skupo plaćene. Siromašni su jer ne znaju šta imaju. Ahmed je bogat jer ima krpenu loptu koju zna dijeliti s prijateljima. Ne boji se siromaštva i dostojanstven je u svojoj oskudici. Ljudskosti.

PS. Ahmed i njegov brat su danas uspješni studenti u gradu. I dalje pomažu roditeljima u radu na njivi.


Avaz.ba

"U svojoj sam sobi našao odgovor na pitanje: koji je ključ uspjeha? Plafon mi kaže da je ambicija visoka, prozor mi reče pogledaj svijet, sat reče da je vrijeme zlato, ogledalo mi reče: ne sudi nikoga po vanjštini, vrata mi rekoše: gurni jako da bi dostigao svoj cilj, i na kraju, pod mi reče: ostani skroman, ti si samo stvorenje."

Meša Selimović