Izdvajamo

Sinoć su maturanti O.Š."Kozarac" proslavili Matursko veče. Bila je ovo noć za pamćenje, omladina raspoložena, svečana odjeća je davala posebnu ćar ovoj večeri, a još više, svi maturanti su bili u tenisicama, baš super. Kako je lijepo vidjeti ovu mladost, a ja bih još dodao, ovo je budućnost Kozarca.
Nastavnici su isto tako bili veoma raspoloženi. Pričaju o uspjesima ovih đaka, anegdotama sa maturantima i ponosni su na njih. Kako mi rekoše, ovo je i njihov uspjeh. Čestitke nastavnicima, roditeljima i učenicima.

 

Roditelji posebno sretni, a već i zabrinuti šta će im dijeca dalje upisati. Svi su radi što bolju školu kako rekoše, bolja škola bolji život a za roditelje manja briga. Dok smo čekali vrijeme za formiranje kolone, koristili smo to za fotografisanje sa roditeljima, familijom, prijateljima...

 

Da maturanti nisu bili sami pokazuje i ova fotografija. Bilo je puno raje koji su došli da čestitaju mladima i da im požele uspjeh u daljem školovanju.

Nakon što su se svi sakupili i fotografisali ispred škole maturanti su u parovima krenuli uz čarsiju. Raja ih je propratila sa oduševljenjem.
Ja sam odlučio da sve maturante fotografišem, nadam se da sam uspio i da nisam nekog izostavio.

 

Nadam se da ova fotka dovoljno pokazuje koliko nas je proslavljalo maturu. Često puta u razgovorima, kažemo kako nas je malo u Kozarcu ali ova fotka pokazuje suprotno, ma ima nas a bit ce nas sa ovom omladinom još više.

.be">

 

 

 


Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.