Izdvajamo

Piše: Elvir Softić Nastavnik Likovnog

Nije to bilo davno kad su se nase mirisne

bašće ,u vrijeme ljetnih vrućina , dabih preživjele, ručno svakodnevno zalijevale.
-Ali i naša dugačka ulica, iz ljubavi nazvana
ČARSIJA, se iz sličnih razloga isto tako
"zalijevala".
--Da vidimo kako je to bilo.
Godinama, i godinama se u našoj čarsiji u sparnim ljetnim danima skupljala PRAŠINA,
koju su vjetar i kamioni lako dizali u zrak,
šireći je na sve strane ,zagorčavajući tako
svakodnevni zivot u čarsiji.
-A onda , jednoga dana pojavila se ova čudna
"MAŠINERIJA " iz koje je u mlazevima jurila
voda, pretvarajuco prašinu u mirnu masu koju
vjetar nije vise mogao podici , darujući tako našoj čarsiji nekoliko sati mirnog zivota.
--Bila je to za tadašnje vrijeme "ogromna
cisterna " na točkovima, koju je pokretala
konjska zaprega.

Cisterna se svakodnevno punila vodom kod FUDINA MLINA , ( od kojeg danas još samo
velika betonska kaca prkosi vremenu) preko
puta Mutničke džamije. Odatle je snagom ŠUKRINIH KONJA stizala do Mutničke džamije,
odakle bi konji trkom krenuli niz čarsiju, dok
je voda pozada u mlazevima letjela na sve strane, prizemljujuci tako vidni sloj prašine.
-Za čitavu carsiju bila je to prava SENZACIJA.
Prvi put u dugoj njenoj istoriji moglo se u sparna
ljetna popodneva dati duši malo oduška, a
djeca su dobila priliku da se trčeći za cisternom dobro osvježe i na ugodan način zabave.
Stariji ljudi su samo klimali glavom , malo u znak čuđenja, a više u znak nevjerice, što
se tada redovno događalo kad se radilo o
nekoj TEHNIČKOJ NOVOTARIJI.
-Ali, naravno svi su se brzo navikli na to i po
ćeli se nekako osjećati kao gradsko stanovništvo koje nije moralo više u ljetne dane
gutati prašinu.
A djevojke su se konačno mogle i malo modernije obući i važno prošetati čaršijom,
naročito oko KINA, iz kojeg su vani dopirali tonovi tada popularnih melodija "MARINA"
"SAMO JEDNOM SE LJUBI" itd.

Sve u svemu čaršijski život je dobio jednu novu
boju. Pred kafanom se moglo sada i vani sjediti,
a momci su mogli svoje dragane pozvati i na
KORZO. Izlazak na korzo je bio za mladost
najvažniji svakodnevni događaj. Za jedne je
to bila prilika za sklapanje novog poznanstva,
a za one tajno zaljubljene, prilika da se vidi
kako ona druga strana reaguje.
-Tako su ŠUKRIJA I CISTERNA postali veoma
popularni, a on se trudio da nikad ne iznevjeri,
jer dobro je on znao šta je to tada značilo, a
naročito za mladost, za koju je on imao dobro
razumjevanje.
-Cisterna, osim sto je spasavala šarsiju od
ljetne prašine je dala i jedan novi RITAM ,
jer nešto se svakodnevno u isto vrijeme događalo, što je kod ljudi stvorilo naviku isčekivanja , a sa čime je čovjek dobio osjecaj
da nije zaboravljen i NADU da će biti još i bolje.
-I uskoro je i bilo puno bolje.
Stigao je i ASFALT, a sa njim je naša dobra
STARA CISTERNA otišla na zasluženi odmor.
-A MOMCI I DJEVOJKE SU SE NAPOKON
MOGLI U CIPELAMA VISOKIH PETA ,
ŠEPURITI PO RAVNOJ I ČISTOJ DUGAČKOJ
Č A R Š I J I...

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.