DAN BIJELIH TRAKA

AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

Danas je Dan bijelih traka
Željeli smo da nikada ne budemo
dio ove gnusne historije,
ovoga užasnog mraka
Svjetlo se skoro i ne nadzire
a nama treba mnogo čistoga zraka

I svake godine težak kamen
neutješnu dušu pritisne
Pa zaćutim
Pa suza mi presuši
Pa hiljadu pitanja
kroz glavu mi se vrti

Šta bi bilo i kako bi bilo
Da ne bude tog kobnog maja
Krvave, ratne hajke
Koji zatvori stranice
dugogodišnje bajke

Bili bi majevi s okusom
Hašlama na usnama
S mirisom ruža iz đulistana

Familije bi sjedile na okupu u večeri rane
Djeca u krilu voljenih majki i očeva
Didovi i nane bi ih mazili i pazili
I klackali unučad na koljenima

Ovako, svi naši majevi su obojeni gorčinom
Ustvari, nijedan mjesec u godini ne odiše vedrinom
Ovako, već više od tri desetljeća živimo
A kao da živi nismo

Mora bijèlih nišana nijemo opominju
Koščice u još neotkrivenim
grobnicama čekaju
Logoraši s vidljivim
i nevidljivim ranana hodaju

Borci za pravdu opominju
A ono što je najtužnije
Djetunje oči nedužne
još spomenika nemaju

Da ne bi tog užasnog rata
Što nas je u svojim kandžama smrvio
Sve bi bilo drugačije
Ne bi ni ovaj dan duži od godine bio
Niko ne bi željan familije bio

A moglo je sve biti drugačije
Ružama bi mirisali svi naši majevi
Ne bi bili krvlju natopljeni