Izdvajamo

 

Od pada Kostajnice pod habzburšku vlast 1687. godine upadi Austrijanaca na teritorij Osmanske države u krajiškim područjima su bili česti. Među prvim odbrambenim utvrdama, koja je  ujedno i najveća u ovom dijelu Bosne, bila je kapetanija Kozarac koja je imala značajnu vojnu, sudsku i administrativnu ulogu. (Pelidija, 2003., str. 179) Zbog dotrajalosti dotadašnje kozaračke tvrđave, što će se u potpunosti promjeniti 1736. godine izgradnjom nove, daleko veće i opremljenije, Kozarac je bio na meti napadača kojima je njegovo zauzimanje bilo bitno, ali se činilo i lahko. Zabilježeno je više napada na Kozarac, ali je jedno ostalo obilježeno i šehidskim turbetom.

1713. godine austrijski zapovjednik po imenu Pilip je sa svojim četama duboko ušao u Bosansku Krajinu i opljačkao pojedina sela oko Banja Luke. Po povratku je došao do pred Kozarac i utaborio se za bitku koja je ubrzo nakon toga uslijedila. Većina njegove vojske je stradala nakon što je upala u zasjedu kozaračkih boraca, pa je zbog mnoštva ubijenih austrijanaca mjesto njihove pogibije ostalo zapamćemo kao Kasapnica, dok je vojskovođa Pilip stradao na obližnjem brežuljku kojeg od tad prozvaše Pilipovac. (Hadžić, 2003, str. 10-11) U borbama nije stradalo mnogo muslimana, ali je među šehidima bio jedan koji ne bijaše poznat  nikome od prisutnih, a koji se prethodno iskazao u junačkoj borbi protiv austrijanaca.

Tako ga pokopaše na mjestu njegove pogibije, a kasnije mu Mehmed-beg, kozarački kapetan, podiže turbe sa kronogram na nišanu koji u prevodu na naš jezik znači: ''Bože, ovo turbe je počivalište šehida. Allah ga je učinio znakom svoje moći, junački se neko vrijeme borio i sa odsječenom glavom došao na ovo mjesto. Neka se za njega zauzme Allahov vjerovjesnik. Bože, primi od nas ovo dobro djelo u ime svih šehida i našeg vjerovjesnika Muhammeda a.s.. Neka je svaka hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. Godina 1125. (1713.)'' (Mujezinović, 1982., str. 43.)
Ovo šehidsko turbe je zbog dotrajalosti obnovljeno angažmanom džematskog odbora i džematlija džemata Kamičani 1986. godine, te je kao takvo dočekalo agresiju na BiH. U prvim mjesecima rata 1992. godine je zapaljeno. Pošto su zidovi i originalni nišan ostali neoštećeni njegova obnova je urađena u veoma kratkom vremenu, odmah po povratku prvih Kozarčana 2000. godine. Od 1998. godine u podnožju brežuljka na kome se nalazi ovo tristogodišnje Šehidsko turbe, voljom Uzvišenog Allaha dž.š., sada je Kompleks šehidskog mezarja Kamičani-Kozarac u kojem je do sada našlo smiraj  više od 800 kozaračkih šehida ubijenih u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Amir ef. Mahić

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?