Izdvajamo

Top tema je ono što je zanimljivo i svi se time bave, svi o tome pričaju. Ima tema prema kojima se nažalost ne ophodimo kako bi trebalo. Pričala mi je jedna tetka iz Švedske kako se oni iz dijaspore nekad i odmetnu u tuđe narode i ne smatraju se Bosancima i Hercegovcima. Kaže da je to zbog nemara naše vlasti za one iz dijaspore. Zanimljivo, imala je pravo. Mi se sjetimo onih iz vana samo kad nam treba nešto, para, podrške, glas na izborima ili slično. Oni se nas mnogo češće sjete, što zbog ljubavi prema domovini, što zbog bolje situacije u kojoj se nalaze, što zbog ljubavi prema bližnjima i narodu svom.

Trebalo bi pokrenuti to pitanje i tu ideju o zaštiti naših ljudi u dijaspori. Na taj način bismo zadržali financijski priliv u našu domovinu i našim ljudima koji su ostali a imaju nekoga „vani“. Na taj način bismo pokazali tim dijasporcima da ova država vodi računa o njima i kad oni nisu tu, i da će uvijek biti dio ove države gdje god se nalazili. Vrlo je važno takvo pitanje pokrenuti i pokušati ostati u dobrom odnosu sa našim ljudima koji su otišli zaraditi za koru hljeba negdje drugo. Pa šta se može uraditi ? Može se predložiti neki zakon o zaštiti naših ljudi u bilo kojoj državi svijeta,  koji bi potom morao biti izglasan i usvojen, te kao takav bi trebao biti implementiran na „terenu“.

Moguće je uraditi takvo nešto, ali će biti potrebna volja nas koji smo ovdje, jer realno ako oni izvana mogu pomagati nama i izlaziti nam u susret za svaku nevolju, bar toliko mi za njih možemo uraditi. Posljednji događaji u Evropi nisu bili nimalo lijepi. Navodni teroristički akti poremetili su mir i red. Nažalost, sve se to veže za nas muslimane i Bošnjake  pa se pitam da li smo i mi napadnuti zbog vjere u tim državama ? Ko će braniti naše ljude tamo?


Oni koji poznaju zakone reći će da sam u pravu. U pravu sam jer Jevreji su se izborili za zakon o „antisemitizmu“ u Evropi i na taj način je Jevrejska država zaštitila svoje građane širom Evrope. Dakle, svi koji mogu zaštiti svoje, itekako štite. Zašto onda mi šutimo ? Zašto dopuštamo da naši strepe od napada drugih ? Zar da naši nemaju gdje za pobjeći ? Zašto smo jedina zemlja na svijetu (ili mi se tako čini jer je situacija zaista loša) koja ne štiti svoj narod ?

Uglavnom, nešto moramo uraditi, ja sam dao ideju, predložio i opomenuo svoje sugrađane na stvari koje moraju popraviti u ponašanju prema dijaspori. Moramo popraviti svoj stav i pokušati zaštiti svoje ljude koji su kilometrima udaljeni od svoje domovine. Pišimo peticiju, prikupimo potpise, aplicirajmo zahtjev našim vlastima, iskoristimo sve što je u našoj moći da zaštitimo sinove naše domovine koji vape za njom.

Nadam se skorijem donošenju nekog zakona ili ispravljanju postojećeg (ukoliko uopšte postoji) da se još intenzivnije i bolje zaštite naši ljudi. Nek nam je sa srećom.

Autor:Mehmedin Nezirović- Novi.ba

 

Čitanje knjiga oplemenjuje razum, donosi mnoge pouke i vrijedne savjete i čovjeka osvjetljava mudrošću. Čovjek koji mnogo čita knjige lijepo i elokventno govori, zna usrećiti druge, utješiti ih, dati valjan savjet. Druženje s takvim čovjekom bolje je od svakog sijela, ono je slasno za svaki um i dušu. Mudrost koju on prenosi poput je bilja koje svoj plod daje uvijek.