Piše: Midheta Delkić

 Sjećanje na Bajazida (Muharem) Jakupović

Prošle godine u maju zamolio me je prijatelj da napišem članak o jednom posebnom čovjeku. Rekao je da zaslužuje da sjećanja na njega ostanu bilo gdje zapisana. Nismo ga lično poznavali nijedno, ali svjesna da samo pisana riječ ostavlja trajni trag obećah da hoću.  Život ko život, proleti godina...napisah priču, ali zbog nekih dunjalučkih briga osta na nekom folderu sjećanja na drage ljude da čeka. Nije bilo čak ni slutnje da ću nakon godinu dana od saznanja da je Kozarac imao svoga pilota početi raditi u Kozarcu i baš danas osjetiti potrebu da o njemu napišem nešto. I kako ništa nije slučajno tako shvatih da je valjda trebalo da prošetam kozaraćkom kaldrmom niz Čaršiju pa da nakon pogleda podignutog u plavetnilo neba iznad Kozare ugledam jedan poseban oblak a pokraj njega trag aviona. Poput hiljade Kozaračkih jablanova koje posjekoše te zle i kobne 1992. god. prekinuše mladost i snove čitavih generacija.

I njegove... u zloglasnom logoru Omarska.  Ne slučajno...Nije lako pisati o nekome koga nisi poznavao ali nakon što nam prijatelj s takvom srećom i ponosom ispriča priču o njemu  i nakon što poznanica, pred kojom ga spomenuh, sa uzdahom reče da ga je poznavala i da je bio tako divan i dobar osjetih kao da sam ga znala od djetinjstva. Danas iznad Kozarca nebo je nekoliko puta smjenjivalo svoje osjećaje. Na momente su se pojavljivale sunčeve zrake a ubrzo nakon njih spustila bi se kiša. Jedan Kozarčanac reče da je svake godine ovakvo nebo na ovaj dan. Dan kada je ova Kozaračka čaršija puna duše i osjećaja koji se mogu skoro pa dodirnuti u zraku, prije 24 godine, 24. Maja pokušana biti uništena. Ali nije. Nekadašnje ruševine danas su ponovo bastioni koji podsjećaju na neko prošlo vrijeme, na neku dugu istoriju. Glavna ulica niz koju se danas užurbano spuštah imala je poseban čar.

Sa Mutničke džamije začu se tužna ilahija. Pomislih na svoja dva brata i sve njih koji su danas mogli hoditi Mataruškim brdom i Kozaračkom ćaršijom. Spuštati se ovom ulicom i slušati neke veselije note i cvrkut ptica. Mogli su danas ovom kaldrmom za ruku provesti svoje supruge, sinove i kćeri. Poželjeh da viknem dok se zagledah iznad sebe u nebo koje u jednom momentu nakon leda i kiše dobi svjetlo plave i bijele oblake koji se smiju. A tada se sjetih priče o njemu.

Bajazid (Muharem) Jakupović...rođen 1961. godine u najvećem malom gradu na svijetu, kojeg iako nisi u njemu odrastao ne možeš da ne voliš. Tu odraste i nakon osnovne škole mladalački snovi odvedoše ga u visine i plavetnila neba. Kao primjeran bi primljen u vojnu vazduhoplovnu gimnaziju „Maršal Tito“ u Mostaru kao učenik 405 gimnazije od koje samo njih 7 završiše za pilote. Nakon toga boravio je u Zadru i Puli a radio je i u Prištini. Vozio je avion „mig 21“ čija je brzina bila preko 2000 kilometara na sat.

Samo najbolji, najsposobniji i najprimjerniji mogli su biti piloti ovakvih aviona. A Bajazid je bio baš takav. Kao pitomac XXXIII klase vazduhoplovne vojne akademije, ukazom Predsjedništva SFRJ od 28. Jula 1984.god. primljen je u aktivnu službu, čin potporučnika avijacije.
Kozarački mig je volio visine i nije se bojao brzine. Imao je držanje i stas. Ali njegovo ime i uspjeh već tada je zasmetalo njegovom starješini  Lazaru, kada su se baš poput Lazara i Bajazida,  puno godina nakon Kosovske bitke sreli na jednoj od vojnih aktivnosti. Oči u oči gledali su se Lazar i Bajazid a nakon predanog raporta starješina mu se nasmija u lice i upitno izgovori njegovo ime. Bajazid? Nedugo nakon toga pod veoma čudnim okolnostima se „navodno“ razbolio te je vrlo brzo 1987. god. penzionisan. Oženio se i dobio sina. Zla 1992. godina zatekla ga je u njegovom rodnom Kozarcu. Odveden je prvo u logor Keraterm a poslije u Omarsku.

  Navečer su ga prozivali imenom „pilot“ a nakon toga izvodili i tukli. Bojali su se njegovih sposobnosti i morao je biti ubijen.
Danas je nebo ispod Kozare žalilo za svojim migom 21 i na momente je pustilo suze kroz kišu sa kojom se mješao led. Ne znam zašto ali tamo visoko nakon kiše i leda zasjalo je sunce a oblaci postali neboplavni. Kao da su se radovali i slali poruku da naši šehidi žive. I živjeće vječno sve dok ih se budemo sjećali i ponosili se njima. Danas je Kozarački mig 21 kružio iznad mase okupljenih Kozarčana koji su se mirnim mimohodom, lagano ali ponosno, sjetili svih njih kojima je maj 92 bio posljednji maj u njihovom Kozarcu. Kozarac se ponovo digao iz pepela poput miga 21. Bajazide, neka ti je vječni rahmet ponosu Kozaračkog plavog neba. Ti nisi pao! Danas si se ponovo digao visoko iznad Kozarca i brzinom munje opet oživio. Šehidi, hej miljenici...
24.maj 2016.god.

UKAZ broj 2/23
PREDSEDNIŠTVA SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE OD 28. JULA 1984. GODINE
Na osnovu člana 45, a u vezi sa članom 27. Zakona o službi u oružanim snagama (»Službeni list SFRJ«, br. 32/78) i Odluke o ovlašćenjima predsednika Predsedništva SFRJ da u ime Predsedništva SFRJ donosi i potpisuje akta o pitanjima iz oblasti rukovođenja i komandovanja oružanim snagama SFRJ (O. br. 29/80)
a) proizvode se
PITOMCI XXXIII KLASE VAZDUHOPLOVNE VOJNE AKADEMIJE
u čin potporučnika avijacije:
VERGAŠ Pavla DUŠKO,
VINČIĆ Milenka SRETEN;
b) primaju se u aktivnu vojnu službu i proizvode
PITOMCI XXXIII KLASE VAZDUHOPLOVNE VOJNE AKADEMIJE
u čin potporučnika avijacije:
AGIĆ Saliha HAJRUDIN,
AHMETOVIĆ Mehmeda MURADIF,
ČELOFIGA Huberta RADU,
ĐORĐEVIĆ Slobodana MIRKO,
GAZIBEGOVIĆ Mustafe HIDAJIM,
GREGORINČIĆ Josipa JOSIP,
GRGIĆ Vinka PAVO,
GVOZDENOV Ljubomira ŽELJKO,
HARTMAN Jana JAROSLAV,
HROVAT Jožeta ROMAN,
HVALA Viktora DRAGUTIN,
JAKUPOVIĆ Muharema BAJAZID,
JANAČKOVIĆ Nićifora ZORAN,
JOKSIMOVIĆ Tomislava DEJAN,
KAMERLA Ota ZLATKO,
KARTOVSKI Riste PEJO,
KOLAR Stanislava STANKO,
LEĆEI Martona MARTON,
LOVRIĆ Ante TONI,
MAJDAK Josipa DINKO,
MALINOVIĆ Milenka SRETO,
MARKOVIĆ Ive BERNARD,
MARTINOVIĆ Borislava BRATISLAV,
MATIĆ Živadina RADOSLAV,
MIJATOVIĆ Miljka MILOMIR,
MILEKIĆ Aleksandra GORAN,
MILINKOVIĆ Alekse MILAN,
MILOŠEVIĆ Tomislava DRAGAN,
MILUTINOVIĆ Živojina ALEKSANDAR,
MlŠUR Ivana OGNJEN,
NIKOLIĆ Tihomira MILAN,
NIKOLIĆ Miloša MIODRAG,
PUHAČ Emila ZORAN,
RUDAKOVIĆ Slobodana NENAD,
STAMENKOVIĆ Dragoljuba MIROSLAV,
STEPIŠNIK Ernesta ALEŠ,
STOJANOVIĆ Bože DUŠAN,
STOKIĆ Aleksandra DRAGOSLAV,
ŠAKOTA Milana SLOBODAN,
SIJAĆIĆ Živojina SINIŠA,
ŠOBER Marijana RAFAEL,
UZELAC Nikole ZDENKO,
VELIKIĆ Živojina SRĐAN,
VELNAR Rudolfa RUDOLF,
VELJANOVIĆ Milana MILOSAV,
ZORAJA Dušana BORA,
ZUPANČIČ Antona PETAR.
Predsednik
Predsedništva SFRJ
Veselin Đuranović,s.r.