Izdvajamo

 

“Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH) Kemal Ademović, u okviru radne posjete Unsko-sanskom kantonu (USK), održao je sastanke sa premijerom Vlade USK Nijazom Hušićem i predsjednikom Skupštine USK Zikrijom Durakovićem, kao i sa gradonačelnikom Grada Bihaća Elvedinom Sedićem.

Predsjedavajući Doma naroda PSBiH čestitao je na imenovanju premijeru i predsjedniku Skupštine USK, poželio mnogo sreće i usjeha u radu, te izrazio svoje zadovoljstvo trenutnom dobrom sinergijom u radu Vlade i Skupštine USK.

Tokom susreta bilo je riječi o migrantskoj krizi, kao i aktivnostima koje je predsjedavajući Ademović pokrenuo s ciljem jačanja istočne granice BiH. Informirajući sagovornike o tim aktivnostima, Ademović je naglasio potrebu jačanja istočne granice Bosne i Hercegovine, jačanja kapaciteta Granične policije BiH i postizanja sporazuma sa Frontex-om.

Predsjedavajući Ademović također je pokrenuo i inicijativu da se unaprijedi dosadašnji nivo podrške povratnicima u bh. entitet RS, potcrtavajući regiju Prijedor.

Istaknuta je i potreba unapređenja institucionalne saradnje USK i povratnika na području regije Prijedor (Prijedor – Kozarac, Novi Grad, Kostajnica, Kozarska Dubica) kroz jačanje privrednog i ekonomskog sektora, oblasti zdravstvene zaštite, ljudskih prava i drugih oblasti u kojima je potrebno unaprijediti institucionalnu saradnju sa povratnicima na pomenutom teritoriju.“ (saopćenje iz Kabineta predsjedavajućeg Doma naroda Kemala Ademovića)

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.