Izdvajamo

 

Domovino! SEMIRA JAKUPOVIĆ


Ti si mi u srcu i u mislima

GrijeŠ me toplim sjećanjima

Pokrivaš me da ne ozebem

Nježno, blago k'o majčinim rukama

Pojiš me uspomenama

 

Domovino!

Gdje god sam ja, tu si i ti!

Nisu daljine važne, ni nepremostive

Kada se voli!

Spavaš mi u njedrima

Sakrila si se u svaki djelić srca

I zarobila dušu!

 

Domovino!

 Mirišeš kao ruža osušena

U spomenaru

Ti si moj svaki uzdah,

Moja ljubav, sva moja sreća

Ti si moja svaka suza, nostalgija,

Moja hrana i moja vedrina.

 

Domovino!

Znam sve tvoje tuge

I nezaliječene rane

I kako reče naš Mak

Kako si posna, i gola, i bosa bila

Kakvu si burnu imala prošlost

Krvlju je natopljena svaka tvoja stopa

 

Ali ti svaki put

ustaješ iz pepela

Prkosna, ponosna i neustrašiva!

Budi zauvijek moja bajka

Iz koje se ne želim probuditi

Budi vječnost

Ti jedna jedina!

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ