Izdvajamo

 

IZ DNEVNIKA JEDNE ŽENE   AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Dani često liče kao jaje jajetu

Ni ustali nismo

A već razmišljamo

šta sve moramo

 


Moja druga polovina i ja

Pijemo jutarnju kahvu brzo

I kada ne pričamo mnogo

Mi se već odavno razumijemo

 


Kad imaš uza se nekog

Koga voliš i život dijeliš

Sve lakše biva

i novom se danu veseliš

 


U glavi mi riječi majke

Da posao pobjeći neće

A vrijeme bježi poput zeca

Nikako ga uhvatiti

 


Razmišljam šta za ručak kuhati

Stignem i kruh da umjesim

I pitu da napravim

Valjda to tako rade

žene iz generacije moje

 


Čistim, perem, prašinu brišem

U glavi uvijek djecu nosim

Usput pišem poruke

 


Familiji razbacanoj po bijelome svijetu

Ubacujem srca i smješka

Neka znaju da ih volim

 


Brzo preletim po ormaru

U mislima boje sparim,

ne šminkam se,

I žurim u novi dan

 


Djecu već godinama učim

Gledam da ih puno ne namučim

Imaju i te male glavice

svoje probleme male

 


Na povratku u prodavnicu

svratim po par sitnica

A završim s nekoliko vrećica

 


Dok šetam, na trenutak zastanem

I cvijet pogledom pomilujem

Pogledam u nebo i Bogu se zahvalim

Hodajući ponekog prijatelja nazovem

 


Pitam se,

kako sve to stane u jedan dan

Noge bi često da brže hodaju

Ali se brže no što mislim predaju

 


Iz dana u dan nas umara život

I mnogi dragi meni polagano

Na put bez povratka odlaze

 


Često mi se inspiracija javi,

Pokuca u svako doba dana i noći

Poput dobrog prijatelja

Bahne bez najave

Ja joj vrata velikodušno otvaram

I pjesme poput ove pišem

 


Ponekad u san brzo utonem

Često mi društvo prave

neprospavane noći

I monolozi bez početka i kraja

I razmišljam kako bih i sebi i drugima

mogla pomoći

 


Pred zoru mi se spava,

ali sat mi saveznik nije

Ustajem, u susret novim danima

Koji kao jaje jajetu liče

 

SVIM ZENAMA SVIJETA SRETAN 8. MART DA BUDETE ZIVE, ZDRAVE I VESELE SVAKI DAN U GODINI....OD SRCA ZELJE I CESTITKE....Kozarac.eu

Emil Velić podsjeća da je upravo u Kozarcu obnovljena i svečano otvorena prva džamija u RS-u, zbog čega je dobila naziv "Prva džamija nade", jer su je prije 17 godina otvorili predstavnici Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine i tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. "I ovdje je zanimljivost da je sve urađeno sredstvima građana, a jedna od najstarijih mještanki, Fatima Hadžić, dala je svoju životnu ušteđevinu, čime je zapravo i počela obnova ove 'prve džamije', sada već davne 1999. godine", prisjeća se Sakib Džaferović.