Izdvajamo

 

Građanska inicijativa “Jer me se tiče” poziva građanke i građane da obilježe Međunarodni dan bijelih traka u Prijedoru, 31. maja 2015. godine. Obilježavanje će se, kao i prošlih godina, odvijati šetnjom kroz glavnu gradsku ulicu, te polaganjem ruža sa imenima ubijene djece, na glavnom prijedorskom trgu.
Prije 23 godine prijedorski nesrbi su se morali ‘označiti’ bijelim trakama. Kao akt sjećanja i suosjećanja, mi ćemo 31. maja oko ruke nositi bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta, te poricanja zločina.

Ovog puta svoju podršku pružit ćemo i roditeljima 102 ubijene djece te svojim prisustvom u Prijedoru, sa bijelom trakom oko rukava, pridružiti se njihovim nastojanjima za izgradnju spomenika dječacima i djevojčicama koji su ubijeni tokom rata.

Podsjećamo, peticija za izgradnju spomenika ubijenoj djeci, je po protokolu predata prošle godine gradskim vlastima Prijedora, međutim, gradski čelnici se do danas nisu izjasnili o ovoj inicijativi roditelja ubijene djece. Međunarodni dan bijelih traka će, stoga, biti i oblik protesta protiv ovakvog postupanja prijedorske lokalne vlasti.

Pozivamo sve ljude da, barem na 31. maj dođu u Prijedor i stanu rame uz rame protiv segregacije i diskriminacije žrtava.

mojprijedor.com

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.