Izdvajamo

Tijelo Ibrahima Ramulića, jednog od prvih povratnika u Hambarine, kod Prijedora, pronađeno je 6. novembra 2001. godine u iznajmljenom kontejneru Ujedinjenih nacija u zaseoku Brđani.

Tijelo Ramulića, koji je u vrijeme ubistva imao 64 godine, pronašla je komšinica Zlatka Muhić, koja je u međuvremenu preminula.

Policija je obavila uviđaj i ubrzo utvrdila da bi za ubistvo mogao biti odgovoran Jasmin Habibović zvani Tajson, kome se nakon ubistva Ramulića izgubio svaki trag.

Istraga: Ljubiša Cvišić, inspektor za krvne delikte u Centru javne bezbjednosti Banjaluka, ispričao je da je nakon uviđaja konstatovano da je Ramulić izudaran drvetom po glavi, a zatim je uboden nožem u srce i stomak.

"Ubica, ili više njih, u Ramulićev kontejner ušao je ne oštetivši ulazna vrata, ni bravu, što znači da su ona bila otključana", pojasnio je Cvišić.

Dodao je da je Ramulić zadobio višestruke povrede po glavi i tijelu, nanesene tvrdim predmetom, a zatim i ubodnu ranu u predjelu srca i stomaka.

Cvišić je pojasnio da je pretresom kontejnera i okoline pronađena jelova motka sa ekserom na vrhu na kojoj su bili vidljivi tragovi krvi.

Svi pronađeni tragovi poslati su na vještačenja i čekaju sudski proces.

Kasnijom obdukcijom Ramulićevog tijela konstatovani su prelomi kostiju lica i rebara, no smrtonosna povreda bila je zadana nožem u srce.

Motiv ubistva najvjerovatnije je bilo koristoljublje s obzirom na to da je kontejner u kojem je živio i u kojem je ubijen Ramulić bio ispreturan.

Vrijeme smrti nesretnog povratnika nije jasno utvrđeno, pa je tako navedeno da je ubistvo izvršeno u periodu od 1. do 6. novembra 2001. godine.

Za vremensku odrednicu uzeti su datumi kada je Ramulić posljednji put viđen živ u selu i vrijeme kada je njegovo beživotno tijelo pronašla pokojna Zlatka Muhić.

Mještani: Mještani Hambarina, koji nisu željeli da im navodimo imena, potvrdili su za "Nezavisne" da je pokojni Ramulić bio jedan od prvih povratnika, te da je od UN-a dobio kontejner kako bi u njemu mogao živjeti, jer mu je kuća bila srušena.

"U vrijeme ubistva nisam bio tu, ali sam čuo da je to učinio najvjerovatnije neki provalnik, jer su sve stvari po kontejneru bile ispreturane", ispričao je mještanin Hambarina koji je želio ostati anoniman.

Drugi mještani su potvrdili da je nekoliko dana prije ubistva Ramulića u selu obijeno više domaćinstava, ali da ne znaju je li policija to povezala sa ubistvom.

Mještani su takođe potvrdili da ni osumnjičenog Habibovića nisu vidjeli više godina, niti znaju gdje se on sada nalazi.

Izvor "Nezavisnih" blizak istrazi potvrdio je da je za Habibovićem bila raspisana i potjernica, ali da ni to nije pomoglo u rasvjetljavanju i otkivanju osumnjičenog.

Prema posljednjim informacijama, Habibović bi se mogao skrivati u Češkoj ili Slovačkoj.

Danas je, na mjestu gdje je bio Ramulićev kontejner, plac obrastao šibljem o kojem niko ne vodi brigu.

Upravo poput tog zapuštenog placa, može se komentarisati i odnos policije u ranijoj fazi istrage i mještana Hambarina prema čitavom ovom slučaju, koji očigledno, nisu pokazali prevelik interes kada je to ubistvo u pitanju.

Policija: Inspektori za krvne delikte koji su nedavno otvorili slučaj ubistva Ramulića zamolili su sve građane koji imaju bilo kakve informacije kako o Habiboviću tako i o drugim činjenicama koje se tiču ubistva Ramulića da se jave ili upute anonimnu dojavu na broj 122 ili broj Krimolovaca 080 020 505.

izvor: Nezavisne

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic