Izdvajamo

Ove hefte je bilo toliko događaja da je nemoguće sve popratiti. Ja sam se potrudio i pored mojih privatnih obaveza da odem na što više mjesta i pravim fotografije.

Manjaču i hatme sam već objavio, a na otvore dzamija nisam stigao. Ove hefte su otvorene dvije dzamije u opštini Prijedor.

U dzematu Hrnići je otvorena dzamija u subotu 14.07.2012.

U dzematu Brezićani je otvorena dzamija 15.07.2012.

 

 

Kad sretnem nekog ko podržava našu stranicu i još da donaciju ne preostaje mi ništa drugo već da kažem veliko hvala.

Vozajući se od dzemata do dzemata ja sam onako usput fotografisao našu raju.

Ove hefte sam bio i na svadbi

Dzevida, žena od rahmetli Mirze Trnjanina, mi je javila da su motoristi postavili spomen ploču na mjesto gdje je on poginuo. Na dan kad su postavljali spomen ploču ja nisam mogao prisustvovati ali sam dan poslije otišao  i pored proučene El Fatiha napravio  par fotografija.

Ovo je putokaz za Kevljane i Hadziće. Neznam kome je zasmetao ali za raju koja slabije poznaje naše krajeve bit će teško naći skretanje za Kevljane.

Šuhra Softić živi u Americi. Došla je svojoj kući u Softiće na jedan duži odmor. Njena komšinica Šefika iz Amerike svratila je i ovdje da  posjeti Šuhru. Ja sam tu da to zabilježim. Pitamo Šuhru kako je ovdje, kaže za zdravlje puno bolje. Osjeća se preporođenom u svojim Softićima. Napravio sam jednu fotografiju i u njenoj kući gdje se ona osjeća kako reče, u svom na svom.

U velikoj žurbi da stignem na što više mjesta uspio sam na kratko da svratim na promociju knjige KERATERM od našeg sugrađanina Muhidina Šarića. Neću puno o promociji ali samo da kažem da sam čitao knjigu i moje mišljenje je da, onaj ko nije pročitao ili ne pročita ovu knjigu je na velikom gubitku. Cijena knjige nije baš skupa. Isto vrijedi i za knjigu TESTAMENT.

Promociju je uvelićao i Šarićev prijatelj Gradimir Gojer.

Nekako u isto vrijeme kad i promocija knjige se održavala izvještajna skupština udruženja logoraša Kozarac. Šta reći osim da nas je bilo jako malo na skupštini. Nije bilo dovoljno da bi se mogle donositi važeće odluke. Presjednik skupštine Šefik Kilić je onako neformalno pročitao izvještaj o radu udruženja i plan za slijedeću godinu. U nemogućnosti da se donose neke važeće odluke  prisutni su malo razgovarali o problematici udruženja, a neki su davali i konkretne prijedloge. Nadam se da će nas idući put biti više.

Ovaj put sam htjeo kući kroz Brđane i morao sam da se zaustavim kod najpoznatijeg balkona u ovom djelu čaršije. Balkon od Dipl.ing. Šemse Babića je uvijek pun raje a tu je i dobra hrana, kifle, kajmak i nutella. Naravno piće isto tako, kisela i ledeni čaj.

Danas u čaršiji opet nevjerovatno puno raje a ja navalio da fotografišem. Slijede fotke koje sam danas napravio.

Moj jaran Nećko mi je rekao da ovu fotku moram da napravim.

Ređu Alića sam morao da fotografišem jer nekako me strah da će ga raja zaboraviti. Rijetko ga vidim u Kozarcu a i u Kamičanima.

Naravno i svoju familiju redovno fotografišem.

Armin Prusac, bilo mi je drago kad mi se javio i ispričao da redovno gleda našu stranicu.

Raja iz Matrića. Ovaj put mi je Beska donijela jednu našu staru fotografiju iz naši mladih dana. Ovaj poklon me jako puno obradovao.

Ovaj četvrtak ću da završim sa fotkom od moje kćerke. Ona mi je došla na godišnji odmor i  porodiljsko. Prije 2 mjeseca je rodila sina i donijela da ga mi vidimo.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Dobro koje činim drugima - skrivat ću.
Dobro koje čine meni - obznanit ću.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.