Izdvajamo

Prošli vikend je počelo osipanje raje iz Kozarca ili kako mi imamo običaj da kažemo početak mrtve sezone.

Raja koja dolazi u proljeće svojim kućama, počeli su da odlaze u zemlje gdje su prijavljeni i tamo namjeravaju da prezime a u prolječe nadamo se ponovo nazad svojoj kući. Kako je počela mrtva sezona tako su poćele i pripreme za odlazak familiji u posjetu negdje u inostranstvo. Mnogi su vec spremni za puta, a neki tek planiraju pa do nove godine i oni će malo na zapad.

 

Prošli vikenda sam svratio do Turkanove vikendice gdje sam našao Nihada Forića, bio je zauzet pečenjem rakije od krušaka. Kako on reće "Viljamovka rakija" od izuzetno kvalitetnih krušaka, sorte Viljamovka.

Mene je počastio sa gulašom koji je on pravio.

Koliko je jaka ili kvalitetna Nihadova rakija, neznam, jer ja nepijem alkohol. Nihad se hvali da je super dobra i da je jaka 55 stepeni.

Kad sam već tu iskoristio sam priliku da fotografišem dvoje Hrustića. Njih nisam našao kod kuće kad sam zadnji put bio u Deri.

U subotu je održan humani koncert za Nijaza Zubanovića iz Donje Ljubije. Na ovom koncertu je sakupito oko 4000 km i vjerujem da će uskoro da se sakupi još dovoljno da može otići u Padovu na transplataciju bubrega.Nijazov sin Adi je na samom početku koncerta pročitao pjesmu posvećenu svom ocu, najboljem tati na svijetu i mnogima u publici izazvao suze na oći.

Na ovom koncertu su nastupila kulturno umjetnička društva, grada Prijedora: Kozarac, Prijedor, Hambarine, Ljubija... Poslije folklora nastupili su i poznati pjevači sa ovih prostora, Adelisa, Čerkez, Mirjana Boltić, Kasim Bajrić...

Žao mi je ali nisam mogao praviti kvalitetnije fotke, moj aparat nije baš najbolji za fotografisanje u zatvorenom prostoru, a fotografisao sam sa tribina.

Tribine su bile skoro pune.

Bilo je i nas kozarčana, a ja sam pokušao da sve što nas je bilo fotografišem.Ovo nije prvi put da nas iz Kozarca bude ovako malo na nekom koncertu ili bilo kojoj manifestaciji u Prijedoru. Neznam šta je razlog.

Nisam ja samo lutao okolo, već sam i radio u svom voćnjaku. Ovaj put sam krećio i okrećio voće.

U mom komšiluku smo i ove hefte slavili 18. rođendan, ovaj put Dzevad  Mujanović je bio slavljenik.

Obično kad idem u Kozarac u kupovinu, to radim kod naših trgovina. Često gledam reklame na televiziji gdje nas pozivaju da kupujemo domaće proizvode. Ja kupujem domaće proizvode ali u našim prodavnicama. Ovaj put je to bio Gulaš, a kupujem ja i kod Elvira, Firze,  Ede,  Kusurana...

Svake hefte, ja zavirim u neki naš sokak. Ovaj put sam prošetao kroz Matriće. Od nekih sam kritikovan da ovdje nisam bio skoro dvije godine.

Na početku me dočekao Alen i on mi je pokazao ovaj dio Matrića, bliže Mejtafu.

Zatim sam svratio kod Smaila i Munire Pjanić.

Ismet Zulić, živi u Francuskoj ovdje je došao jer je imao smrtni slučaj u porodici.

Omera Jakupovića sam našao dok je radio oko kuće, a fotografisao sam ga ispred Beskine kuće. Ovo je samo da Beska vidi da je oko kuće sve lijepo i uredno.

Paša i njena sestra su izašle vani samo da se fotografišu i odmah u kuću kažu hladno a kahva u kući čeka.

Saif Crnalić ili poznat po nadimku Sajko. Raja koji su bili u azil centru Roermond u Holandiji se sjećaju Sajke. Oni koji su ga zaboravili da ih podsjetim, sad on živi u Matrićima i čini mi se da je sad puno bolje nego što je bio u Holandiji.

Na kraju sam svratio kod Osmana Marošlića, a on me pozvao i na kahvu. Na žalost nisam imao vramena za kahvu.

Danas na Četvrtku raje ne baš kao prošli ali ipak ovo sunce je mnoge istjeralo van. Slijede fotke koje sam danas napravio.

Novembar je mjesec kad počinje sadnja voća, pa je danas na četvrtku bila dosta dobra ponuda sa sadnicama.

Šero Forić, prije nešto više od mjesec i po imao moždani udar i operaciju a danas je uspio doći na četvrtak.

Kritikuju me zašto skoro nikad ne ulazim na pijacu i tamo da napravim koju fotku. Danas sam ipak prošetao i kroz pijacu.

Mujkan kupuje kesten, kaže da je već pri kraju i pitanje je hoće li idući četvrtak moći kupiti.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja


Još samo ovo:

“Veliko je gubljenje energije biti ljut na covjeka koji se ponaša loše, kao što je gubljenje energije biti ljut na automobil koji nece da upali.”

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.