Hefta bez padavina ali dosta hladno. Jesenji radovi se obavljaju dosta užurbano. Ja zujim okolo, ponekad zanemarim svoje poslove kod kuće da bih zabilježio neka dešavanja. Važno je da se kotrlja.
Zove me Amela Kurjak učiteljica u OŠ Kozarac u Kamičanima i hvali se kako su dobili 180 eura donaciju iz Holandije. Moja znatiželja mi neda mira i već nakon 20 minuta bio sam kod Amele i njenih kolega, Adise i Fehima, u školi. Pokazuju mi stvari koje su kupili za pare koje su poslali udruženje "Sedra" iz Holandije. Svi su sretni i zahvaljuju se "Sedri" za veliku pomoć.
Kupili su za djecu stvari za igru i što je potrebno za održavanje kvalitetnije nastave. Pričaju mi da nemaju salu niti igralište gdje bi djecu odveli da rade fizičko vaspitanje. Odvode me u jednu učionicu da mi pokažu gdje je predviđeno da se radi fizičko vaspitanje u zimskom periodu.
Vidim jednu strunjaču i to je sve. Adisa reče da bi bili sretni kad bi im neko poklonio jednu gredu 10x10cm i kako bi im to dobro došlo za fizičko. Nadam se da će neko od građevinaca pročitati ovo i pokloniti jedan rog za djecu u Kamičanima. Ovako učitelji su prisiljeni su da vrijeme provode sa djecom u učionici i ove igraćke će biti od velike pomoći na casovima. Fehim mi reće da su dobili i dva kompjutera od "Sedre". Učitelji i učenici se zahvaljuju "Sedri" za pomoć.
Gledam onako razočarano, prostor oko škole. Kako bi dobro došlo jedno igralište za ovu djecu. Sve škole i mjesne zajednice imaju asfaltirano igralište a Kamičani nemaju.
Poslije kiše i vjetra koji je prošle hefte zadesio naš kraj. Ove hefte prestale padavine ali i dalje je vlažno, ostaju problemi sa branjem kukuruza. Divlje svinje prave velike probleme u kukuruzima. Moje komšije su prisiljeni da ručno beru kukuruze.
Fikreta mi pokazuje gdje su divlje svinje došle i koliku štetu su napravile.
Ovo sam fotografisao kod kuće od Zijada Sušića
Na kratko svratih kod Zijada Sušića. Kod njega se radi, kuruz se bere i skladišti u kurzane. Zijad i njegova žena Munira nadziru radove. Neki su zaboravili kovača Zijada. Kratko mi ispriča da je 22 godine radio u Celpaku (Fabrika papira) kao kovač i 30 godina privatno. U fabrici su ga zvali Mikula i o ovom nadimku i njegovom životu pisat ćemo malo više u nekom drugom četvrtku.
Radnici Saida Mujanovića u akciji.
Prošle hefte sam sreo Abdulaha Mujagića svima poznat sa nadimkom Mohuna. Pitam ga za mamu Fadilu, a on mi reče da je tu. Požurio sam da je vidim jer nisam znao ni da je živa. Fadila Mujagić žena od Jusufa Mujagića. Jusufa smo zvali, "Jusuf Didin". On je imao konje a ja i Mirsad Habibović smo sa Didinim često odlazili da nešto prevezemo. Kad smo se vraćali kuci Fadila nam je ponekad mazala šnite. Priča mi Mohuna da je Fadila bila puno bolesna i da je sad dosta dobro. Mnogo je izmršavila.
Ove hefte sam svratio u Deru, zaseok Blaževići i već na početku se zaustavio kod Hajre Blažević. Kod nje sam našao njene komšinice Sanija i Muharema Hadžić. Voćar je dolazio do Hajre, a komšinice iskoristile priliku pa i one se snabdjele sa voćem i povrćem.
Nastavljam dalje i na putu srećem Elviru Blažević. Ona je žurila na posao ali mi reče da slobodno fotografišem u ovom sokaku pa i njihovu kuću.
Dalje, svraćam kod Museme Blažević. Neznam jeli bilo vrijeme za kahvu ali kod nje sam našao njenu komšinicu Zinetu Hrustić. Ona je došla kod komšinica na kahvu.
Nastavljam dalje, fotografišem kod Ismala Bešica žena i njen sin izašli na balkon da vide ko to hoda njihovim sokakom i šta radi. Kratki razgovor, podržavaju mene, moj rad i drago im je da će fotografije iz njihovog sokaka vidjeti mnogi kozarčani, a i oni koji nisu iz ovog kraja.
Ljetos za vrijeme odmora "Spomen Obilježje" u Kozarcu je bilo pola osvjetljeno a pola nije. Sad nije nikako osvjetljeno. Sva svjetla su ugašena. Ko je odgovoran za ovo nesmijem da pitam niti da predpostavljam.
Repu, koja je neobično velika, sam fotografisao kod Nihada Tadžica.
Sead Mujanović, vlasnik firme "Agro San", ove hefte je dovezao novu pošiljku polovnih auta iz Italije. Auta su dosta dobro očuvana, priča Sead, i već su regulisani svi papiri, carina, porez, Homologacija... Juče kad sam svratio da vidim kako ide sa papirima, Sead mi reče da je vec prodao par auta.
Danas na četvrtku, pored toga što je dosta hladno i magla, više raje. Tema današnjih razgovora je bila: jesenji radovi ko je koliko uspio uraditi, voćari se pripremaju za jesenje radove u vočnjacima, a neki se pripremaju za sadnju novih voćnjaka. Poneki planiraju do nove godine da odu kod familije u inostranstvo. Neki mi prigovaraju za pojedine fotografije, dok drugi čestitaju i hvale ovo što ja radim.
Slijede fotografije koje sam danas pravio.
Hilmija Hukić, danas posebno sretan, reče nam da je dobio unuka. Čestitke Hilmiji, Emki na dobitku unuka a djeci i ostalima isto tako sve najbolje sa prinovom.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo: “Tamo gdje govori srce, nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe.”