Izdvajamo

Hefta izuzetno burna, toplo vrijeme i puno dešavanja: Otkrivanje spomen ploče u Mahmuljinima, otvor mekteba na Suhom Brodu, posjeta logoru Keraterm, turniri u malom fudbalu Kozarac i Kozaruša, turnir u košarci, puno svadbi... Puno raje došlo na godišnji odmor i imao sam puno susreta sa meni dragom rajom koji žive u drugim državama cijelog svijeta. Ovaj četvrtak sam napravio fotografija više nego obično i ako sam nečiju fotku ispustio nadam se da neće biti ljutnje.

Međunarodna triatlon utrka izdržljivosti, poznati IRONMAN 70.3 (Čelični čovjek) prvi put će se u Hrvatskoj održati ove godine i to 20. septembra 2015. upravo u Puli. Nama poznati triatlonac Denis Hušić će i ovaj put nastupati pod BiH zastavom. Ovih dana je u Kozarcu na pripremama za ovu trku. On je rano ranilac i može se vidjeti na putu za Mrakovicu ujutro od 06.00 sati.

Jasmin Odobašić je promovisao svoju drugu knjigu pod nazivom "Hiljadu grobnica u Bosanskoj Krajini".

To je knjiga o stradanju stanovništva Bosanske krajine u vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa što je i dokumentovano.
Posebni dijelovi knjige govore i o ubijenim ženama i djeci.
U Prijedoru knjiga opisuje 463 grobnice od čega 59 masovnih, 77 zajedničkih i 327 pojedinačnih grobnica sa 2444 žrtve.

Obraćamo se svim našim džematlijama sa molbom da zajednički doprinesemo izgradnji porodične kuće sedmočlanoj porodici Šefika Bahonjića u Brđanima.
Naime, Šefik Bahonjić boluje od epilepsije od rane mladosti. Vratio se u Kozarac 2000. godine. 100% je invalid i socijalni slučaj. Oženjen je i ima petero djece. Šefikova supruga je takođe bolesna. Sva djeca su im malodobna.
Ove hefte je počela gradnja kuće za ovu porodicu. Nije puno para uplaćeno ali počelo se sa onim što ima u nadi da će se naši građani odazvati pozivu u pomoć.

Ovu akciju možete pomoći uplatom donacija na račun Fonda solidarnosti, bilo na blokove koji se nalaze kod svih kozaračkih imama i u prostorijama Medžlisa IZ-e Kozarac, ili na bankovni račun:

Fond solidarnosti-Medžlis IZ Kozarac
IBAN BA395620078058221026
Swift code: RAZBBA22
Namjena: Porodica Bahonjić

Poziv za pomoć porodici Bahonjić su vidjeli naši građani sa prebivalištem u Švedskoj, Geteborg. Bešić Samir i Aida su donijeli 3000 Švedskih Kruna i zamolili mene da te pare predam u Fond solidarnosti. Rado sam prihvatio tu obavezu i već sljedeći dan bio u Medžlisu.

Pare sam predao u Fond solidarnosti, a donatori za pomoć porodici Bahonjić su:
Radončić Sanel i Lejla    1000 SEK
Bešić Samir i Aida        1000 SEK
Arnautović  Mujo           500 SEK
Đeno i Mima                500 SEK

Koliko ja naša raja merhametli pokazuje i sljedeći primjer. Samo što je, u ovom slučaju, donator želio ostati anoniman.
Anonimni dontor je poslao novac Hušidić Jusufu i Admiru Džonlagiću da kupe kravu jednoj ugroženoj porodici ,što su i uraduli, kupili kravu i predali Redži Krantiću iz Kamičana.

Još jedna izuzetno lijepa priča iz našeg kraja.  Ove hefte čujem priču da je jedan čovjek asfaltirao put u svom sokaku. Zvuči nevjerovatno ali moja znatiželja me tjera da odem u sokak koji vodi od stare ceste prema Barakovcu. Sokak jest asfaltiran i vozim se do kraja asfalta gdje nalazim bračni par Demirović Emir i njegova supruga Mirsada.

Izuzetno lijepa kuća, dvorište posebno lijepo uređeno i sad asfalt do kuće pa je čini još ljepšom

Oni mi potvrđuju priču koju sam već čuo.
Demirović Emir, supruga Mirsada, sinovi Amir, Almedin i snaha Emina su sami finansirali asfaltiranje sokaka u dužini od 341 metar. Na pitanje jesu li komšije  učestvovale, a oni mi rekoše da komšije mogu učestvovati ako će halaliti pare. Pomoć od države nisu ni pokušali da traže, kažu kad vide koliko moraju hodati i moliti naše političke predstavnike za pomoć, smrkne im se. Svi znamo da pomoć od Grada Prijedora nebi nikad ni dobili.

Naša raja često dođe kod mene da me posjeti. Svaka posjeta me raduje. Mirsada i Ipić su me lijepo obradovali svojom posjetom. Ja sam ih počastio mojim šljivama.

6 sestara na jednom mjestu, djevojačko prezime Sljepčević.

Juče nam je Sakib ef Džaferović, do juče imam u džematu Kozaruša, otišao u penziju, a naslijedio ga je Emil ef Velić. Sve njegove kolege zajedno sa muftijom Hasanom ef. Makićem kao i džematlije džemata Kozaruša su svečano ispratili svog imama u penziju. On je od 1983 godine, sa pauzom u vrijeme rata, do danas bio imam u ovom džematu. Poslije rata pa do 2007. godine bio je glavni imama u medžlisu Kozarac.
Sakibu ef Džaferoviću sve zahvale i pohvale za dosadašnji rad, a Emilu ef Veliću puno uspjeha u budućem radu.

Par fotografija sa turnira u malom fudbalu: Memorijalni turnir  „Asim Mahmuljin“  - igralište OŠ Kozarac, Memorijalni turnir OFK Mrakovica  - stadion Kozaruša,  Turnir u košarci – igralište OŠ Kozarac

Noćni život u Kozarcu je nešto posebno i na daleko poznato. Par fotografija koje sam radio par večeri.

Zmija piton je atrakcija za mnoge. Kad sam pokušao da fotografišem vlasnika zmije on mi zapretio sudskom tužbom. Napravio sam fotografiju bez vlasnika. Ovo je ipak zlostavljanje životinja, pa makar to bila zmija. Mogu zamisliti kako bi prošao vlasnik zmije u Holandiji kad bi nešto slično radio.

Kozarac je poznat i po svadbama u julu mjesecu. Po neki put se desi da bude 10 svadbi u jednom danu.

Dok Jusuf Arifagić muku mući sa nabavkom trave za svoje krave, neki neznaju šta će sa istom pa je zapale. Palenje trave se otme kontroli pa se proširi prema šumi. Sreća naša, imamo super vatrogasce koji stižu na vrijeme da ugase i zaustave širenje vatre.
Kad pitam nekog od naše raje zašto ne proda Arifagiću travu ili iznajmi parcelu koju ne koristi, par puta sam čuo odgovor: "Nedam da se bogati preko mojih leđa".

Danas na četvrtku puno raje. Dosta poznatih isto tako nepoznatih koji su mi se javljali. Raduje me susret sa poznatim ali isto tako sretan sam kad upoznam nekog koga nisam poznavao. Sve je to moja raja i svi su mi nekako dragi. Zato je ovaj četvrtak dosta širi nego obično, nisam mogao da ovoliko fotografija ne objavim.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

Večeras je odigrana tradicionalna utakmica FK Bratstvo - Dijaspora. Rezultat neznam, morao sam kući ranije da idem, kako bi objavio ovaj četvrtak.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo:  Kad se lijepo upakovana gomila laži proda narodnim masama polako i sistematski tokom dugog niza godina, onda se istina smatra totalnom besmislicom, a onaj ko je propovjeda, totalnim ludakom.

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.