Hefta u kojoj je bilo puno magle, dženazi, poljoprivrednih radova (sjetva pšenice) ali i humanitarnih aktivnosti naših kozarčana i prijedorčana. Naši humanisti su mi se obraćali sa zahtjevom da ih odvedem kod socijalno ugroženih ali su željeli da ostanu anonimni. To je razlog što nisam pravio puno fotki od ovih aktivnosti.
Ja sam ponosan što imamo takvu raju koji se trude da pomažu svojim sugrađanima.
Kad nam dolaze stranci, u Kozarac, ja se radujem i pokušavam kao i svi kozarčani i prijedorčani da budem ljubazan i prijateljski raspoložen. Sjetim se kako su ti isti stranci nas prihvatali u svojim državama.
Ove hefte smo ugostili dvije mlade djevojke iz Norveške. Anete Bringedal Houge i Elin Doeland iz Oslo, a koje su došle uz pomoć Nansen Dijalog Centar Prijedor i Sarajevo.
Anete radi istraživanje na kriminalogiji za svoju doktorsku tezu, na projektu za međunarodnu pravdu, shvatanje pravde, prava i kako se to sve ovdje kod nas u BiH provodi.
Elin radi magistarski rad na institutu za mirovna istraživanja u Oslu i ovdje je sedam dana zbog projekta koji se zove Ravnopravnost polova i jačanje žena od političkog do lokalnog nivoa, kako su nejednakosti polova prihvaćeni o BiH.
U Kozarcu domaćini ovim djevojkama su bili "Udruženje logoraša Kozarac".
U sklopu redovnih aktivnosti, djeca iz kozaračkog vrtića "Bambi" su ove hefte posjetili policijsku stanicu u Kozarcu. Uz veoma lijep prijem od policije djeca su se zabavljali sa policajcima. Oni su djeci pokazivali svoje radne prostorije, počastili ih sokovima, a djeca su policajcima recitovali pjesmice.
Prošli četvrtak sam pisao o porodici Forić i potrebi da se kupi lopta i kompjuter za igrice. Juče sam svratio u Merahamet Prijedor gdje mi je Sutka Selman predsjednik Merhameta, dala jednu loptu da ponesem djeci.
Poslije sam otišao kod Edina Arnautovića, a on mi reča da su dvije gospođe iz njemačke poslale novčanu pomoć za porodicu Forić kao i njegova kćerka. Za jednu gospođu iz Njemačke, reče mi da je učiteljica u penziji.
Prije mi se javio S. B. i rekao da ima kompjuter za djecu. Otišao sam u Deru da preuzmem i to, za djecu Edina i Enesa Forića.
Sa Edinom sam otišao u Foriće i predao loptu i kompjuter, a Edin je predao novčanu donaciju, loptu i još nekih stvari od dvije njemice, njegove kćerke i njega.
Trebalo je vidjeti sreću djece kad smo im predavali lopte i kompjuter.
Kod mene je kestenje još dobro za pržiti, a morao sam Haću i Bahriju da fotografišem kao svjedoke da još pržim kesten.
Tri dana sam krećio voće.
Posjetio sam gradilište kuće za porodicu Bahonjić. Ovdje nisam našao, kao u predhodnim slučajevima, Šefika. Njegov komšija mi reče da je Šefik opet bolestan i leži kod kuće. Nadam se da će on već narednih dana biti bolje i da ću ga sljedeći put nači kod njegove kuće.
Adnan Kenjar se vratio iz bolnice Banja Luka i kaže da mu nisu svi nalazi najbolji. Mora naredni period da pije lijekove kako bi popravio neke nalaze. Tražio sam od njega da mi napiše kako ide i dokle se došlo sa akcijom.
Dragi donatori ovom se prilikom sad zahvaljujem svima i da vam saopstim da smo do sad masala skupili pola moje donacije znaci skupili smo 40 hiljada konvertibilni maraka znaci ostalo nam je jos pola ako bogda uz vasu i Allahovu pomoć da cemo mi to skupiti i uz ljude dobre volje opet se zahvaljujem svima koji su učestvovali a i koji nisu ni čuli za tu moju donaciju koja jos traje selam svima i da vas dragi Allah nagradi sviju.
Adnan Kenjar
Slijedi spisak donatora koji su u zadnje dvije hefte donirali novac za transplataciju bubrega Adnanu Kenjaru
Šefik Ćirkin 100 KM
Budo Jakupovic -100km
- Tadic Milena i Zlatan 100 km
-Husic Samir i Jasna 500 nkr
- Husic Anita - 300 nkr.
- Salihovic Mirela -200 nkr
- Kararic Enver -100,chf
-Sovtic Dedo i njegova familija 600- km
-Garibovic Enes i Indira 50-€
-Fazlic Amir -200€
- Fazlic Ismeta -50-€
-Bahonjic Hasan-50-€
Besic Sabina -50-€
Ibrahimović Edin i Mensura -100-€
Amela Senad Senada Mehmed i Mirza-270-chf
- Fadila Kenjar -233- km
Ismet Bahra Velic-233-
km-Samir Mehmed Taras 273 km
- Medina Merisa Jahic-233- km
- Feriz Velic - 233- km
-Enes Fazlic 126 km-
Esad Lejla Fazlic-115- km
- Tadic Adisa -50- km-
Sudo i Meliha-500- km
Senihad-200- km Esad -200- km
Almira -50- km
- Čolić Seid i Zlate -100-€
Paratusic Huse i Vasif i Fahrudin -150- km
- Idriz Sivac i dzemat iz francuske -500-€
Medic Adis -100-€
Alhic Edo i Fada -200 chf
- Foric Fadil -50chf
Midhet Delić -100-€
Edin Delić -100-€
Amel Havkic -100-€
Elvira Vuckic -50-€
Dzemal Mahmuljin -30-€
Vahida-100- km
Nermin -50- km
Kenjar Senad i njegova familija -500-€
Kenjar Armin i njegova familija -500-€
Naja i Muharem -500-€
Adel i Izet -100-€
Adel i Bonnie -100-€
Ove hefte sam zujao kroz Deru. Prvo sam svratio kod Ekrema Blaževića. On i njegova žena Veronika žive u kući koja se nalazi par stotina metara od naplatne rampe Nacionalnog parka Kozara. Kad sam prolazio naplatnu rampu morao sam čovjeka koji naplaćuje ulaz u park, ubjeđivati da ću tu kod Ekrema.
Znam da ima kuću u Mutniku i dok razgovaramo pitam zašto ovdje, gdje nema struje, živi i kako mu je ovdje. On mi priča da već 4 godine ovdje živi bez struje. Tražio je on struju i bio spreman da plati koliko treba ali Nacionalni park nije dozvolio. Zadnje četiri godine nije noćivao u kući u Mutniku. Ode redovno dole da se okupa opere veš, pokosi travu uredi dvorište i vraća se ovdje u svoju kuću u blizini stare pilane.
Ove hefte je instalirao solarnu energiju i sad je već lakše, ima struju i može da koristi veš mašinu, frižider, gleda tv...
Pitam ga jesu li usamljeni, a on mi priča da često ima posjetu prijatelja i pokazuje mi svoj mali zoološki vrt u kojem ima više vrsta životinja. Dosta je zauzet oko životinja, a ljeti oko bašte i nije im dosadno.
Na kraju Ekrem mi priča: "Imam kuću u Mutniku, četiri godine nisam spavao u njoj. Moja djeca kad dođu spavaju u toj kući, a ja održavam. 40 godina sam radio u Austriji i maštao da dođem živjeti ovdje gdje sam rođen, odakle sam pješice 8 godina išao u školu, u Kozarac.
Sad sam doživio da mi se san ispunio".
Od Ekrema se vraćam do Rajkovića kod Edina Arnautovića. On mi pokazuje kuće i priča koja je čija kuća. Pravim par fotki i nastavljam dalje kroz Deru.
Kod Bahrije Zulića se radi udarnički i nismo imali vremena za razgovor.
Hrustić Dževad i Zineta su zauzeti sa slaganjem drva za zimu ali za fotografisanje imaju vremena.
Zijad i Refika Hrustić koriste lijepo vrijeme da se nešto uradi oko kuće.
Hegić Sadija 72 godine zapitkuje hoću li stvarno i nju slikati, jer ne vjeruje da hoću i nju da fotografišem.
Amir i sin Ajdin Hegić su mi pokazivali kuće i vodenicu u Deri.
Na kraju svratim kod mojih rođaka Mujkanovića Harke i Ismeta kao i Vahide Mehmedagić
Jutros rano dok sam ispijao jutarnju kahvu preknu me telefonski pozi i informacija da gori drveni objekat na pijaci u kojem je bila smještena uprava pijace u Kozarcu. Ostavljam kafu i žurim da zabilježim taj nesretni događaj. Dok sam ja stigao vatrogasci su već sve držali pod kontrolom i požar skoro ugasili.
Pravim fotke i malo videa. Dok sam ja fotografisao vatrogasci su završili gašenje. Na licu mjesta već su bili policija CJB Prijedor i protupožarni inspektor koji su odmah obavili uviđaj. Inspektor bi se uskoro trebao izjasniti o tačnom uzroku požara na ovom objektu.
Još jedna pohvala vatrogascima Kozarca i još jedan pokazatelj koliko su nam vatrogasci potrebni u Kozarcu
Danas na četvrtku malo manje magle ali dosta raje. Današnja tema razgovora je požar koji se desio jutros i dosta negativne priče o vlasniku objekta.
Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Ujed se ne liječi ubijanjem psa.
