Izdvajamo

Hefta u kojoj sam mogao samo maglu da fotografišem. Ipak uspio sam u par navrata, dok se magla u rijetkim trenutcima malo razišla, napraviti fotografije i razgovarati sa našom rajom.

U utorak su učenici OŠ "Kozarac" održali koncert muzičke škole koja djeluje u ovoj školi. Svirali su gitaru i klavir.To je bio godišnji koncert koji oni prave.

Nastupili su:

Ena Nukić
Sebina Mahić
Amila Bešić
Alen Alić
Ena Škerić

Faruk Sušić
Amina Avdagić
Filip Panić
Nejla Salihbašić
Andrej Čelica

Hair česma podignuta u Avgustu tačno 21. 2015. u spomen stradalim civilima na Koričanskim stjenama 1992., u  prošlom mjesecu  je polupana ploča! Fotku sam pozajmio sa fb od Senade Selimović. Ona i njen muž Indir su podigli novu još veću ploču na Hair česmi.
Ne mogu da shvatim od kud toliko zla leži u nekim ljudima, ako su ljudi, pa razbijaju ove ploče koje ni jednim slovom nikog ne vrijeđa.

Jedna fotografija iz Sivaca. Tražio sam nanu Vasviju. Njen sin mi reče da će ona iduće hefte biti kod kuće. Potrudit ću se da je posjetim.

Prošli četvrtak sam pisao o kući koja se gradi porodici Šefika Baholnjića. Ove hefte sam navratio ali poslovi stali. Pločice u kuhinji i kupatilu zatim laminat nisu urađeni. Pitam Hasana, brata od Šefika, zašto se stalo sa radovima, a on mi reče da nema više para. Apeluje na dobru raju da još malo pomognu kako bi se radovi na ljepljenju pločica i polaganje laminata završili i porodica Bahonjić uselila u svoj novi dom.

Raja koji žele pomoći, porodici Bahonjić, novac mogu uplatiti u Fond Solidarnosti Kozarac.

Ove hefte zujim kroz Brđane gdje je manje magle. Prvo zaustavljanje je kod Hameda i Mine Nakić.
Hameda sam našao dok je uređivao ulaz pred svoju kuću.

Dok je Hamed uređivao ulaz, u plasteniku je Mina. Zimski period i sad je u plasteniku zastupljen: luk, prasa, rodakva i salata. Ovo će da bude do proljeća, a poslije ide proljetna sadnja.
Hamed i Mina mi pričaju da plastenička proizvodnja dobro ide i zadovoljni su jer sve prodaju kod kuće.
Ipak od same plasteničke proizvodnje se ne može živjeti, Hasan se bavi i građevinom kad ima posla. Svake godine manje posla na građevini ali preživljava se.

Još par fotografija iz Hamedovog komšiluka.

Dok zujim okolo, često puta srećem Hasu Hodžića. Zima počela i za njega pune ruke posla, na montaži  sistema za grijanje. Grijanje na pelet je, u zadnjih par godina, postalo hit. Hase najbolji majstor i samim tim najviše posla.

Malo se magla razišla i ja odzujao u Kevljane, kako neki rekoše Stari Kevljani ili Donja mahala. Prolazim kraj Šere Velića kuće i spomenika njegovoj prijeratnoj kući koju je sa puno ljubavi gradio više godina, a koja je iz mržnje ničim izazvane srušena 1992.godine.

Zaustavljam se kod Ahmeta Hodžića, povratnika iz Amerike. Kaže da je ovdje već 4 godine i nije se pokajao. Voli on svoje selo i ovdje mu je najljepše. Ima nešto ovaca i drži ih onako iz zadovoljstva da ima čim da se zabavlja.
Sve mu je dobro samo ponekad ga političari naljute da bi odmah išao nazad u Ameriku ali već sutra, kad se malo smiri, nebi nikud iz Kevljana.

Pravim još par fotki i dolazim pred spomen ploču na masovnoj grobnici u Kevljanima. Znam šta piše ovdje. Razmišljam kad bi neko iz drugog kraja BiH došao ovdje da li bi mogao pročitati šta je napisano na ploči.

Kod Besima Velića se zaustavljam, a kod njega je Senad - Crni Velić. Dok ih pitam za spomen ploču i slova koja se ne vide, Besim mi reče da su mještani sakupili pare i podigli ovu ploču, a političari dođu samo da polože cvijeće i odoše.
Crni dosta razočaran kaže: "Da imam neku moć ja bih sve političare koji dolaze ovdje, samo zbog političkih poene, vratio nazad i dok nebi napravili put do grobnice ne bi ih pustio ovamo. Siguran sam da oni ne vide put kojim su došli do grobnice".

Besim mi pokazuje svoje ljubimce, golubove.

Šeherzada izašla pred kuću da vidi ko je došao pred kuću.

Hađira Velić i njen unuk Haris, takođe izašli da vide ko je pred kućom. Malo je iznenađena da je neko došao do njihove kuće. Kad sam se predstavio, ona mi reče da zna ko sam i što sam došao ali je ipak iznenađena jer ovdje niko ne dolazi i niko ih ne posjećuje.

Danas je 10. decembar Međunardni dan Ljudskih prava. Centar za mlade Kvart i Udruženje prijedorčanki Izvor, i ovog 10og decembra su mirnom šetnjom i jasnim porukama ukazali na svakodnevno kršenje osnovnih ljudskih prava!
Ljudska prava moraju biti jednaka za sve nas!
U poređenju sa prošlim godinama ove godine, broj učesnika u protestnoj šetnji i okupljanju na glavnom prijedorskom trgu  je bio mnogo manji, pa ih je bilo tek dvadesetak.

Danas četvrtak, kiša cijeli dan, a naša raja se sakuplja u kozaračkim restoranima. Ovdje se trguje, razgovara, šali, pa i po neka smicalica. Kažu mi da ih ovdje fotografišem, da ne moraju na ovoj kiši gore u vrh čaršije da idu, zbog jedne fotografije. Malo sam ih prekinuo u trgovini ali vjerujem da su poslije nastavili tamo gdje su stali.

Danas nisam pravio video, malo raje, kiša, magla, teško napraviti kvalitetnu fotografija, a za video još teže.

Nije bilo nekih tema za razgovor, malo ko zna da je danas Međunardni dan Ljudskih prava. Obično se začude kad im to kažem i pitaju gdje, u kojim medijima je bila obavjest o obilježavanju ovog dana. Na ova pitanja nisam znao odgovor.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: “Čovječe, zaviri prvo u sebe sama. U potrazi za kamenom mudraca ne moraš prvo putovati u strane zemlje.”

Video snimak Mustafe Širbića. Iz mog kraja:

 

Opširnije...