Izdvajamo

Februar, a kao da je druga polovina marta. Toplo, neobično za ovo doba godine, voće već počelo da pokazuje zelene pupove. Za voćare nije radosna vijest. Puno raje se žali na tešku gripu. Nekih posebnih dešavanja u našem kraju nisam uspio zabilježiti. Kozarački planinari su uvijek aktivni, tako da to nije neka velika novost. Ove hefte su dočekali prijatelje iz Gradačca i dva dana su se družili.

Ove hefte sam bio u Banja Luci i obično malo prošetam centrom grada. Banja Luka je izuzetno lijep grad i volim tamo otići. Takođe svaki put svratim do Ferhat-pašine džamije.
Ovih dana stigla je vijest.
Svečano otvaranje Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci zakazano je za 7. maj.
Ferhadija zadužbina Ferhad-paše Sokolovića, izgrađena je 1579. godine, a 1950. godine uvrštena je u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, potom i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Srušena je tokom rata u BiH, 7. maja 1993. godine, a ovaj datum u BiH se obilježava kao Dan džamija. Polaganje kamena temeljca za obnovu Ferhadije 2001. godine prekinuli su neredi u kojima je stradao Murat Badić iz Cazina.

U Prijdedoru sve skoro pa isto osim ove slike. Ovdje iza ove novoizgrađene zgrade je, sve do skora, bila zgrada stare opštine Prijedor. Ko se još sjeće da je ovdje bila zgrada opštine.

U Kozarcu, pijaca ostaje kao najružnija slika našeg kraja.

Ove hefte u prolazu vidim starije osobe koji grade svoj štand. Na pitanje zašto oni to rade zar to nebi trebao vlasnik pijace da gradi, oni mi rekoše da je vlasnikovo samo da naplati kiriju, a sve ostalo mi sami sebi.

Pripreme za 8.Mart su počele i sve je teže naći slobodno mjesto u kozaračkim restoranima. Restoran Gold i ove godine se priprema za ludi provod.

Toplo vrijeme je učinilo da je, kod nekih voćki poćelo otvaranje pupova, a drinjak(drijen) je već beharao.

Svratih u Đonlagiće, Etno Selo BK Oaza. Dok fotografišem sjetih se kako je Kadir, vlasnik etno sela, prije par godina pričao o planovima i otvaranju sela u 2017. godini. Uspio je sve da završi ali godinu dana prije.

Restoran u selu je nešto posebno, ambijent unutra i sve ostalo jako teško opisati pa čak i sa jednim kratkim videom. Ovo se mora doživjeti.
Obavještenje za buduće posjetioce, Etno selo počinje sa radom od 8.Marta i već se dogovaraju svadbe i druge zabave. Kadir mi reče da su već skoro popunjeni za 8.Mart, možda još mali broj mjesta se može rezervisati. Kozarac.eu će pratiti proslavu 8.Marta u Etno selu.

Kadir mi priča da će biti puno zanimljivosti za djecu i da će djeca tokom cijele godine moći da se zabavljaju u Etno selu. Uskoro slijedi više informacija o početku rada Etno sela BK "Oaza" Đonlagić.

Juče sam otišao u Grabiće sa željom da vidim jesu li počeli radovi na kući Ifete Grabić. Prvo sam se zaustavio kod Fatime Grabić 81 godina. Nju sam našao dok je čuvala svoje tri koze i 7 jarića. Žena sa toliko godina, a sa puno sreće i elana ćuva svoje jariće. Dok odlazim dalje ona mi dovikuje da poselamim njenoj djeci i unučadima.

Još jedno zaustavljanje u Grabićima. Ovaj put kod Have Grozdanić 79 godina. Kad sam rekao da ću da fotografišem ona se nasmija i kaže što mene. Našao sam je dok je okopavala jagode, a kraj nje vidim neka voćka zamotana u najlon. Hava mi reče da je to banana ali ne smije još da otkrije, očekuje još hladnog vremena. Ima ona i baštu ali kako reče, radim koliko mogu niko me ne tjera da radim više nego što mogu.

Došao sam do kuće od Ifete Grabić. Ova kuća je noć prije nove godine izgorila. Dan poslije Fond Solidarnosti Kozarac je pokrenuo akciju prikupljanja sredstava za renoviranje izgorjele kuće. Vremenske prilike nisu dozvolile da se počne sa radovima na kući. Ovih dana lijepo vrijeme i radovi na kući su počeli. Izvođać radova je Irfan Softić. Ovdje moram još jednom pohvaliti merhametli kozaračku raju i Fond Solidarnosti.

Moje zujanje našim krajevima završavam u zaseoku Čolići-Huskići. Ovaj sokak završava kod Armina Talića. Puno je onih koji nisu čuli za ovaj sokak sve do mog zadnje obilaska ovog sokaka, a to je bilo prije dvije godine. Prvo zaustavljanje kod Redžepa Čolića. On je zauzet čuvanjem ovaca. Kaže da su mu ovce nešto kao hoby, da mu ne bude dosadno.

Ahmet Bahonjić odmara u hladu. Prije dva mjeseca imao operaciju i odsjekli su mu prste na nozi. Još ga boli i ne može da se kreće.

Sead Huskić je zauzet oko mlina, melje kukuruzovo brašno. Kaže da svi vole kukuruzu pojesti, a imaju svoje kukuruze i ovako kad zatreba samelje onoliko koliko je potrebno.


Majka Hatka je izašla vani i posmatra šta sin radi. Kaže da ima 73 godine i kako  je zdravlje dobro služi. Malo kičma boli ali to nije ništa strašno. Ne ide doktoru i ne žali se.

U produžetku, zaustavljam se kod Bahrije Huskić i njene dvije unuke. Bahrija ima 78 godina i nikako da shvati da je neko došao nju da fotografiše za tamo neku internet stranicu.

Zujanje završavam kod Armina Talića. U ovoj kući živi njih osam osoba. Na popodnevnoj kahvi sam zatekao Armina, ženu Nadiru, sina Edisa, snahu Arnelu i Arminovog jarana Sudu Bešića. Kratki razgovor i dolazimo do zaključka da su borci još uvijek najugroženija populacija u našem kraju. Armin i Sudo su skupa ratovali u Travniku.

Danas na četvrtku ništa neobično. Raja dolazi na pijacu jer su navikli da dođu, a usput se porazgovara, čuje nova informacija iz okoline, planinari dogovore aktivnosti za narednih 7 dana. Danas nisu bile neke posebne teme razgovora, obično pitanje jeli vrijeme prskati voće crvenim uljem, kad se može krećiti voće i šta će biti sa voćnjacima ako potraje ovako lijepo vrijeme. Šale i smicalice su, isto tako, ne zaobilazne na četvrtku.

Slijede fotografije koje sam danas, na četvrtku, pravio.

Ko kaže da je Midho bolestan, ja nisam primjetio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Uzrok mnogim nesrećama leži na dnu vinske čaše.

Ali eto život je kao rijeka, tece i ne zaustavlja se.